Kako se približava ljeto i lipanj mjesec u HDZ 1990 je već "pakleno". Dok glavni prtedenti na čelo, ove hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, taktički i mudro šute, "navijači" u stranci kao i neki mediji, Martina Raguža već vide kao novog predsjednika HDZ 1990. Dosta im je, kažu, jednoumlja dosadašnjeg predsjednika i Čovićevoga tutorstva, koji je doveo da se mnoštvo članstva isključilo iz aktivnoga rada devedesetke.
Martina Raguža sam bolje upoznao 2001., kada sam organizirao političke tribine u Berlinu i Hamburgu. Poznavao sam ga i prije,stočani smo,ali tad sam se osvjedočio kako je on jedan skromni i iskreni Hrvat i političar, kojemu je uistinu stalo da njegov narod opstane, kao i njihova država Bosna i Hercegovina.
U prepunim dvoranama Hrvatskih katoličkih misija u Berlinu i Hamburgu (u Berlinu je nazočilo više od tisuću naših zemljaka), je govorio više od tri sata i strpljivo odgovarao na pitanja prisutnih, a ja bio presretan da je napokon došao jedan iskreni političar među naše iseljenike. Od tada, svaki moj dolazak u Hercegovinu obostrano iskoristimo kako bi se vidjeli, razmijenili iskustva.Uvijek se iznova raspitivao o našoj dijaspori znajući koliko je ta hrvatska dijaspora značajna za naš narod, za našu zemlju.
Širokobriješko-mostarska urota
Te iste godine,dakle 2001. se „povukao“ Ante Jelavić,predsjednik tadašnjeg HDZ-a,a Martin Raguž je slovio kao najozbiljniji kandidat za prvog Hrvata u Bosni i Hercegovine. U to vrijeme Raguž je bio predsjednik Koordinacijskog vijeća hrvatske samouprave. Iako je bio nositelj visokih funkcija i iako je imao „autonomašku funkciju“ i nacionalisticki biljeg, smatran je, uostalom kao i danas, umjerenim i intelektualno odmjerenim političarem.
Međutim, tada se stočanin morao povući pred širokobriješko-mostarskom „urotom“, a za predsjednika najjače stranke u Hrvata izabran je ili bolje reći, po dekretu iz Zagreba postavljen Širokobriježanin Bariša Čolak.
Četiri godine poslije, 2005. Martin Raguž je ponovno bio najozbiljniji kandidat za prvoga čovjeka HDZBiH, kada je međunarodna zajednica,točnije njen visoki predstavnik Padyy Ashdown, zabranilo djelovanje Dragana Čovića kao člana predsjednistva BiH, jer bi njegovih niz optužnica stvarale loš utjecaj na Bosnu i Hercegovinu..
Barem su mediji i međunarodni subjekti u BiH navijali za Raguža, slično kao danas. No, ni tada Raguž nije uspio. Razlog je bio što su Dragan Čović, današnji „vlasnik“ HDZ-a BiH i Bariša Čolak tadašnji predsjednik na papiru, u njemu vidjeli prijetnje za svoje pozicije. Napravljen je „deal“ po klasičnom udbaškom receptu, samo što u ovom dealu nittko nije izgubio glavu. Dragan Čović je postao predsjednik HDZ-a a kompromitirani suradnik Udbe Ivo Miro Jović postaje hrvatski član predsjedništva.
Ljubić bez političkih vizija
Nedugo poslije,uoči izbora 2006. godine,dolazi do raskola kod “stožernika”, razlaze se pristalice Dragana Čovića i Bože Ljubića, te dolazi do osnivanja drugog HDZ-a koji sebe naziva 1990,a u narodu nastaje popularna „devedesetka“.Martin Raguž je tada i kao tri godine poslije 2009.godine prepustio predsjedničku funkciju predsjednika stranke,foteljaškom bolesniku i karijeristi dr.Boži Ljubiću,čovjeku bez vizija i... jaja.
Iako je stranka imala izvanrednu šansu,dobar program i poštene namjere,aktualni predsjednik je cijeli program i ideje stranke podvrgao sebi,svojim funkcijama i svom rođaku Damiru, dakako Ljubiću .Ponovnim ulaskom pod skute nekadašnjem ljutim protivniku i svojom noćnom morom Draganu Čoviću,transparentno je svom članstvu ostavio sumnje u njegove poštene namjere zbog čega se, nedugo potom, njegovo članstvo otvoreno pobunilo.Jedan drugi Raguž,predsjednik mostarke podruznice HDZ 1990. Slaven, će reći kako su" postali čovićev privjesak".
Transverzala Uzarici-Ljuti Dolac
Utapanjem stranke u čovićevu mutnu baru i marginaliziranjem ubjedljivo najboljeg igrača Martina Raguža, Ljubić je zabio autogol i doživjet će, to će sigurno vrijeme pokazati, politički ponor i zaborav a povijest će ga pamtiti kao najljigavijega predsjednika neke stranke u Bosni i Hercegovini bez presedana.Čak ljigaviji i od Ante Jelavića.
Politička transverzala Uzarići-Ljuti Dolac,nimalo se ne sviđa većini članstva devedesetke.Na koncu devedesetka se formirala upravo kako bi se to članstvo distanciralo od despota Čovića.
Nakon briljantnog nastupu za hrvatskog člana predsjednika i osvojenih vise od 60 tisuća glasova, Raguž je na neki način “zaledio“ svoje aktivnosti , pametno ostao na strani prepuštavši pedsjedniku Ljubiću dovoljno vremena i prostora da nesmetano provodi svoju politiku, za koju se pokazalo, ne da nije dobra,nego je katastrofalna za cijelo članstvo, a i za njega samoga.
Uoči Sabora koji je najavljen za lipanj mjesec, loši rezultati na lokalnim izborima, ali i potpuna marginalizacija ljubićeve stranke od strane čovićevog HDZ-a, trebao bi baciti aktualnog i jedinog predsjednika do sada Božu Ljubića na koljena i poslati u mirovinu,a instalirati na čelo Martina Raguža,za kojega je,kako sada stvari stoje,većina članstva,jedino ako se ponovno ne pokaže teorija zavjere, po kojoj oni sa lijeve strane Neretve nisu dobri "Rvati".
Martin Raguž ima snage, znanja i političku viziju, to je neosporno.Jedino Martin Raguž može podići stranku na onaj politički nivo i rejting koja je imala 2009. godine. Jedino on može izvući HDZ 1990 iz ponora u koga ga je bacio,nadaju se mnogi, bivši predsjednik Božo Ljubić.
