Prošlotjedna odluka Ustavnog suda BiH kojom je usvojena apelacija odvjetničkog tima Živka Budimira, unatoč suzdržanim reakcijama iz Državnog suda i Tužiteljstva, pouzdana je najava radikalnog zaokreta u procesu protiv predsjednika Federacije i njegovih navodnih sudionika u kriminalnim poslovima.
Premda su se suci Ustavnog suda izjašnjavali o zakonitosti pritvora koji je Živku Budimiru, Petru Barišiću, Hidajetu Haliloviću, Saudu Kulosmanu i Ivanu Jurčeviću odredio Sud BiH, obrazloženje njihove odluke predstavlja, zapravo, do sada neviđenu pljusku tužiteljima Olegu Čavki i Diani Kajmaković, sucu za prethodni postupak Branku Periću i njegovoj kolegici Medihi Pašić koja je, kao predsjedavajuća Vanraspravnog vijeća, također imala značajnu ulogu u toj pravosudnoj farsi.
Analizirajući dokaze koje su, nakon višemjesečne istrage, tužitelji priložili Sudu BiH, ustavni suci su, u najkraćem, zaključili kako nije zadovoljen standard "osnovane sumnje" da je Živko Budimir počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. "Ustavni sud zapaža da su izjave svjedoka na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju rekla-kazala dokaza. Takve izjave svjedoka nisu potkrijepljene drugim, objektivnim dokazima, kako to traže standardi u odnosu na postojanje osnovane sumnje", navodi se, između ostalog, u odluci Ustavnog suda BiH.
Ustavno pravo za početnike
Najviši su sudski autoriteti u BiH, osporavajući rješenje suca Perića koje je sutkinja Pašić naknadno samo potvrdila, pobrojali ključne argumente za određivanje pritvora Budimiru. U tom je smislu navedeno da je Živko Budimir u kratkom roku donio 142 odluke o pomilovanju osuđenih osoba (Ustavni sud upozorava da broj odluka nije preciziran, budući da se na jednom mjestu spominju 142, a na drugom 147 pomilovanja???), dok je istodobno u Republici Srpskoj i na državnoj razini donesena samo po jedna odluka o pomilovanju. Kao dokaz koji upućuje na krivnju predsjednika Federacije BiH izdvojena je i činjenica da je odluke o pomilovanju donosio bez konzultacija s dvojicom potpredsjednika Mirsadom Kebom i Svetozarom Pudarićem. Potom je Sud BiH uvažio izjavu svjedoka Armina Kulovca koji je kazao kako je, pokušavajući da izdejstvuje pomilovanje za svog brata Admira, nastojao doći do Živka Budimira jer je čuo da je u nekim slučajevima pomogao ljudima da dobiju pomilovanja. Kulovac je u svom iskazu tužiteljima Čavki i Kajmaković rekao da je iz razgovora s jednim osuđenikom saznao da je on svoje pomilovanje platio 48.000 KM. Potom je istaknuto da je uhićeni Ivan Jurčević izjavio kako je 29. marta razgovarao sa Saudom Kulosmanom koji mu je navodno rekao da je Živko Budimir trebao završiti pomilovanje Adija Karića. Citirane su i izjave svjedoka Armina Kulovca i Ramiza Brajlovića da je Petar Barišić bio kontakt osoba s Živkom Budimirom, a kao materijalni dokaz priložen iznos od 5.900 KM, koji je kod predsjednika Federacije BiH pronađen u trenutku uhićenja. No, u odluci je Ustavnog suda, pored osporene vjerodostojnosti izjava svjedoka, izrijekom navedeno da izostanak konzultacija s potpredsjednicima Federacije nije kazneno djelo.
"Ustavni sud BiH ukazuje da je Živko Budimir predsjednik Federacije i da mu Ustav Federacije BiH daje isključivo ovlaštenja da donosi odluke o pomilovanju osuđenih lica", zaključak je ustavnih sudaca, uz obrazloženje da federalni Zakon o pomilovanju nije na bilo koji način ograničio ili doveo u pitanje Budimirovu ustavnu nadležnost da odlučuje o pomilovanjima, niti je propisao da bi za predsjednika Federacije BiH mišljenje potpredsjednika na bilo koji način bilo obvezujuće. Jednako su tako suci Ustavnog suda BiH doveli u pitanje najvažniji materijalni dokaz Tužiteljstva - novac pronađen kod predsjednika Federacije, budući da su Budimirovi odvjetnici dostavili potvrdu iz Službe računovodstva o njegovom zaduženju.
Odluka sudaca Ustavnog suda BiH da su predsjedniku Federacije povrijeđena ljudska prava i slobode, odnosno, da je uhićen na temelju klimavih dokaza, dakako, od krucijalne je važnosti za dalji tijek istražnog postupka. No, jednako je važno i preispitivanje odgovornosti najvažnijih aktera posljednjeg pravosudno-političkog skandala, zbog čega se očekuje žurna reakcija članova Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, odnosno, disciplinskog tužitelja Arbena Murtezića. Posebice jer su poslije izlaska Živka Budmira iz pritvora otkriveni novi kontroverzni detalji operacije njegovog uhićenja koji upućuju da su tužitelji Oleg Čavka i Diana Kajmaković za trajanja istrage svjesno zloupotrijebili svoje ovlasti i obmanjivali Sud, barem kada je posrijedi njihova glavna meta Živko Budimir.
Budimir je bio pod istragom i kada se sastajao s Radončićem
Prema do sada poznatim informacijama, odobrenje za prisluškivanje mobilnog telefona Živka Budimira Kantonalni sud u Sarajevu (pitanje je zašto odobrenje nije traženo od Suda BiH) izdao je 8. januara. Tužitelji, međutim, Sudu nikada nisu otkrili da je N.N. osoba, čije su prisluškivanje tražili, Živko Budimir, premda su to bez sumnje morali znati. Živko Budimir, naime, nije koristio ultra karticu kupljenu na trafici, nego službeni mobitel, uredno registriran na Ured predsjednika Federacije BiH, za koji je plaćao pretplatu, tako da se vlasniku broja telefona koji je kao N.N. osoba prisluškivan tri i pol mjeseca, bez ikakvih poteškoća, odmah moglo ući u trag. Budimirovi su odvjetnici, nakon detaljne analize sudske dokumentacije, otkrili da je najmanje dvadeset dana za vrijeme provođenja posebnih istražnih radnji, predsjednik Federacije BiH prisluškivan bez sudskog naloga?! No, sve i da je višemjesečna operacija provedena sukladno strogim zakonskim propisima, činjenica je da u stotinama telefonskih razgovora gotovo da nema ničega inkriminirajućeg po Budimira. Njegovi prijatelji, naime, tvrde kako im se Živko Budimir povjerio da je od početka januara do 26. aprila, kada je uhićen, imao samo jedan telefonski poziv i razgovor o pomilovanju. Zvao ga je umirovljeni general HVO-a Ivan Nagulov (nekadašnji savjetnik za vojna pitanja pokojnog člana Predsjedništva BiH Joze Križanovića) i urgirao za jednog osuđenika iz Orašja. Svi ostali pokušaji tužitelja Čavke i Kajmaković da proizvoljnim interpretacijama pojedine razgovore umetnu u kriminalni kontekst nisu ništa drugo do nevješta manipulacija, budući da između Živka Budimira i drugih osumnjičenika, s izuzetkom njegovog savjetnika Petra Barišića, uopće nije bilo kontakata. Zanimljivo je, također, da se u vrijeme kada je bio pod tajnom istragom Tužiteljstva BiH, predsjednik Federacije sastajao s liderom HDZ 1990. Božom Ljubićem i državnim ministrom sigurnosti Fahrudinom Radončićem. Nije, međutim, poznato raspolažu li tužitelji informacijama sa njihovog sastanka u sarajevskom restoranu Libertas, na kojem se razgovaralo o raspodjeli pozicija u federalnoj vlasti, a na meniju nije nedostajalo ni nemoralnih ponuda?!
Iako tužitelji Oleg Čavka i Diana Kajmaković nisu štedili truda, upinjući se dokazati da je Živko Budimir korumpiran, činjenica je da su iskaze ključnih svjedoka uzeli zdravo za gotovo, bez detaljne provjere čak i službenih dokumenata. Tako su došli u apsurdnu situaciju da se nategnuta tužiteljska konstrukcija zasniva na svjedočenju Armina Kulovca, koji je pokušao doći do predsjednika Federacije BiH kako bi kupio pomilovanje za brata Admira. No, Živko Budimir je pomilovanje Admira Kulovca odbio tri mjeseca ranije, a odluka je objavljena u Službenom listu Federacije 19. februara (prema važećem zakonu, Kulovac narednu molbu za pomilovanje može poslati tek za godinu dana). Jednako su tako osporene i tvrdnje Tužiteljstva o pomilovanju drugog najvažnijeg svjedoka Adija Karića, koji je u vrijeme Budimirovog uhićenja dobio poziv da se javi na izdržavanje zatvorske kazne. Stoga ne čudi što su tužitelji Čavka i Kajmaković, uz pomoć svojih političkih nalogodavaca, sve nade polagali o svjedoka-provokatora Ivana Knezovića, koji je s torbicom punom novca 26. aprila ujutro došao u mostarski ured predsjednika Federacije BiH.
Biskup Komarica spasio Budimira
O tajnom zadatku Knezovića, bivšeg dugogodišnjeg direktora Željeznica Herceg-Bosne a potom zamjenika direktora Javne korporacije Željeznice BiH, pisali smo prije petnaestak dana. U međuvremenu smo dobili nove informacije koje navode na zaključak da je Živko Budimir trebao biti uhićen u svom uredu u Mostaru, kao i da je u taj scenarij, između ostalih, bio uključen i predsjednik Vlade Federacije Nermin Nikšić. Federalni je premijer, podsjetimo, dan ranije u Mostaru zakazao izvanrednu sjednicu Vlade, što je za većinu ministara bilo iznenađenje, budući da su očekivali kako će zasjedanje biti održano u Sarajevu. U tom smislu valja pojasniti da je, otkako je formirana Vlada u aktualnom sazivu, to bio prvi put da se dvije sjednice zaredom održavaju u Mostaru. Živko Budimir je, opet, 25. travnja boravio u zapadnoj Hercegovini, odakle je produžio za Split, i u Mostar se vratio tek iza ponoći. Oni koji su bili upućeni u njegov radni raspored vjerojatno su računali kako će predsjednik Federacije, obzirom da je već bio kraj radnog tjedna, ostati u Mostaru, ali im je promakla informacija da je Budimir 26. travnja u 12 sati ima zakazan sastanak s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom.
Ne želeći propustiti susret s dragim prijateljem, Živko Budimir je rano ujutro krenuo put Sarajeva, dok je u Mostaru ostao šef njegovog ureda Vinko Drinovac koji je, zajedno s Barišićem, i dočekao "provokatora" Ivana Knezovića. Knezović se, inače, u proteklih godinu i pol dana nekoliko puta sastao s Budimirom, ali su svaki put razgovarali o stanju u Željeznicama (Knezović je Budimiru donosio dokumente o navodno milijunskom kriminalu). Znakovito je, također, da je Knezović 13. aprila, kada je u Sarajevu službeno osnovana Stranka pravde i pomirenja, među prvima prišao i poljubio Živka Budimira, a potom se i zvanično legitimirao kao njegov pristalica. No, na Budimirovu sreću, očito da se njegov novi stranački kolega nije najbolje snašao na tajnom zadatku, jer torbicu s označenim novčanicama nije ostavio na unaprijed dogovorenom mjestu u uredu predsjednika. Kada su, naime, netom poslije Ivana Knezovića u ured Živka Budimira ušli pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) a na čelu kolone marširala tužiteljica Diana Kajmaković, prvo što su uradili bilo je da pretresu trosjed i dvosjed, tražeći među jastucima skrivenu kovertu. Naknadno su, kada se policijsko-tužiteljska predstava razigrala, istražitelji revnosno pregledali čak i stropove, tražeći skrivene dokaze Budimirovog kriminala. Istodobno je tužiteljica Kajmaković ljubazno ispratila "slučajnog svjedoka" Knezovića koji je, navodno, jedini napustio zgradu federalne Vlade u Mostaru dok je trajala višesatna opsada.
Odvjetnici Živka Budimira nedavno su od Službe za zajedničke poslove Federacije (na čijem je čelu Davorin Korać, supruge visoke dužnosnice SDP-a Lidije Korać) zvanično zatražili snimke video-nadzora zgrade Vlade u Mostaru, kako bi utvrdili gdje se izgubio Ivica Knezović, odnosno, da li su tačne spekulacije da su ga pripadnici SIPA-e odveli u ured premijera Nikšića?!
Suprotno tvrdnjama tužitelja Olega Čavke da su naoružani pripadnici SIPA-e u ured predsjednika Federacije BiH ušli sat vremena nakon njega, Budimir je bližim prijateljima ispričao kako je bio zatečen kada su u službene prostorije upali naoružani specijalci s pancirnim prslucima. Gostujući u programu Federalne televizije Živko Budimir je javno svjedočio kakav je tretman imao u vrijeme dok je još trajao pretres njegovog ureda, ali je ostalo nepoznato što se sa njim događalo nakon što je u policijskoj pratnji izašao iz zgrade Predsjedništva BiH.
Prema tvrdnjama njegovih prijatelja, Budimir je poslije uhićenja satima čekao da se pojave predstavnici Tužiteljstva, da bi u petak kasno uvečer bio prebačen u pritvor Federalne uprave policije, dok je narednu noć proveo u pritvorskoj jedinici Suda BiH. Narednih trideset dana, koliko je proveo u pritvoru Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru, Živko Budimir nije imao nikakvih kontakata s drugim pritvorenicima i zatvorenicima. No, nakon što je Sud BiH donio rješenje da se pusti na slobodu, zavorenici su ga ispratili pljeskom i povicima: "Predsjedniče, drži se, sve ti je namješteno".
