Fra Drago Bojić, doktor znanosti iz područja praktične teologije, početkom prošlog mjeseca smijenjen je s mjesta glavnog i odgovornog urednika časopisa Svjetlo riječi; u svom prvom intervjuu za neki od bh. medija nakon što je uklonjen govori o razlozima zbog kojih je smijenjen, odnosima bosanskih i hercegovačkih franjevaca, političkoj strukturi koja vodi ovdašnje Hrvate.
Tri mjeseca trajao je "proces" smjene fra Drage Bojića s dužnosti glavnog i odgovornog urednika franjevačkog mjesečnog časopisa Svjetlo riječi iz Sarajeva. Konačno, to se i dogodilo početkom prošlog mjeseca, odlukom provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana. Zapravo, Svjetlo riječi je od svog osnivanja 1983. uvijek nekome smetalo. Prvo komunistima, pa 1992. hercegovačkim franjevcima, a onda, poslije rata, permanentno, i hrvatskim, ali i srpskim i bošnjačkim nacionalistima, te, opet, hercegovačkim franjevcima. Ali, nešto tako radikalno, kao što je smjena fra Drage, nije nikada!
Kome ste se to zamjerili pa ste nedavno smijenjeni sa pozicije glavnog i odgovornog urednika franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi?
"Povod smjeni bio je intervju koji sam u aprilu dao portalu Prometej. Govorio sam o Svjetlu riječi uz tridesetu obljetnicu njegova izlaženja. Između ostaloga, kritički sam se osvrnuo na odnos hercegovačkih franjevaca i hercegbosanske politike devedesetih godina te na manipulacije sa svetištem u Međugorju. Nakon toga uslijedila je službena reakcija hercegovačkog provincijala fra Miljenka Šteke provincijalu i upravi moje provincije da me sankcioniraju za tobožnje klevete."
Kome je fra Miljenko poslao "službenu reakciju"?
"Tu reakciju nije poslao ni meni osobno, niti na medij na kojem je intervju objavljen. Nigdje u javnosti nije opovrgnuo moje navodne optužbe. A u službenom dopisu provincijal Šteko mi učitava da sam optužio hercegovačke franjevce za progone i ubijanja, što, naravno, nije točno. On je grubo izvrnuo i pogrešno interpretirao moje riječi. Govorio sam o tome da su "hercegovački franjevci", ne svi i ne provincija kao takva!, podržavali hercegbosansku politiku i da se hercegovačka provincija nikada nije ogradila od nje te da postoji odgovornost i za šutnju o zločinima i logorima Herceg-Bosne.
U kontekstu međugorskog prošteništa, osvrnuo sam se na "duhovnjaštvo" i "teologiju" koja manipulira likom Blažene Djevice Marije a koja je u suprotnosti s njezinim likom iz Evanđelja, kršćanskim i katoličkim razumijevanjem i vjerovanjem. Ništa posebno nisam rekao što i neki drugi, teolozi i biskupi, o tome nisu rekli. Zbog tih mojih izjava, hercegovački provincijal je - krivo interpretirajući moje izjave, postavljajući se kao nad-provincijal i podižući moje stavove na službenu razinu kao da je moje mišljenje službeni stav Bosne Srebrene - zahtijevao od moga provincijala da me odmah sankcionira."
O Vašoj smjeni odlučio je, dakle, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, ali po svemu što sam do sada pročitao prilično sam uvjeren da je "fetvu" izdala glava s koje pozicije više na hijerarhijskoj ljestvici?
"Provincijal fra Lovro Gavran i članovi Uprave Bosne Srebrene su donijeli tu odluku. Drugi dio Vašeg pitanja ne mogu komentirati, jer je to u domeni nagađanja u koja se ne želim upuštati i u koja zapravo ne želim ni vjerovati. Doduše, Svjetlo riječi je stalno, od svog početka, česta tema u katoličkim hijerarhijskim krugovima na ovim prostorima, prije svega zbog svoje otvorenosti i kritičnosti."
Neki su pisali o tome kako možda tinja sukob između Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije...
"Nije riječ o velikom sukobu, ni o ratu između dviju provincija, ali niti o nekom idiličnom odnosu bez problema. Treba uvijek imati u vidu različito povijesno iskustvo, odnosno različitu interpretaciju naše zajedničke prošlosti te uzeti u obzir da ove dvije provincije djeluju u različitim društveno-političkim kontekstima: hercegovačka među većinskim katoličko-hrvatskim stanovništvom naslonjenim na Hrvatsku, a bosanska uglavnom u miješanim sredinama. Bilo bi, međutim, simplificirano tvrditi da su te razlike jedino teritorijalno ili mentalitetski uvjetovane."
"Bitne razlike su u životnim društveno-političkim pitanjima: odnos prema državi Bosni i Hercegovini, prema državi Hrvatskoj, ciljevima i karakteru rata, ponajviše dakle u prosuđivanju hrvatske politike u BiH, Herceg-Bosni, progonima i logorima, stradanju nehrvata, te u tzv. "humanom" preseljenju bosanskih Hrvata od strane Tuđman-Bobanova režima - jednom riječju, najveće razlike su u razumijevanju vlastite domovine i države. Razlike su u nemogućnosti da se sagledaju katastrofalne posljedice za bosanske katolike i Hrvate i odgovorno pristupi budućnosti."
Pa, u kojem medijskom prostoru djeluju hercegovački franjevci?
"Odlazak hercegovačkih franjevaca iz Svjetla riječi početkom devedesetih, neobrazloženo napuštanje Franjevačke teologije u Sarajevu, Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, trebalo je predstavljati bespovratno napuštanje Bosne i bosanskih Hrvata, države Bosne i Hercegovine, nestajanje Bosne Srebrene, kako su neki Bobanovi franjevci izjavljivali, sužavanje hrvatskog životnog prostora na teritorij ispod Ivan-Sedla, sa željom što jačeg vezanja uz Hrvatsku. O svemu tome i danas svjedoče mediji - listovi, u vlasništvu Hercegovačke franjevačke provincije ali i uopće, javni i crkveni mediji na području Hercegovine.
"Poteškoća je u tome što ta politika ima moć u dominantnoj hrvatskoj politici, skriva se i pokriva ljubavlju prema narodu, licemjernom crkvenošću i katoličkom pravovjernošću. Tko to ne podržava, njega se optužuje za izdaju naroda i Crkve, i nastoji ga se ušutkati."
A kakvo je sada njihovo "viđenje" Bosne i Hercegovine, posebno Bosne, družite li se i surađujete li s njima? Te dvije provincije su nekako previše udaljene, naravno, ne mislim na kilometraže.
"Kontakti i suradnja postoje i više nego što se javno vidi. Ove dvije zajednice upućene su jedna na drugu i kroz povijest i danas. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, većina hercegovačkih franjevaca ovu zemlju ne doživljava svojom. Oni žive i smatraju se "hrvatskom dijasporom" u BiH, s teškom frustracijom što se nije ostvarilo Tuđmanovo teritorijalno podebljanje "hrvatskog pereca"."
Koji su bili Vaši najveći profesionalni izazovi u kreiranju, osmišljavanju, naprosto, u strategiji razvoja i uticaja Svjetla riječi u našem medijskom prostoru?
"Ništa posebno novo nisam činio. Naslijedio sam koncept Svjetla riječi i nastojao nastaviti na toj tradiciji, sa željom da se ovaj list još više otvori prema drukčijim mišljenjima i svjetonazorima. Posebno mi je bilo stalo da se u Svjetlu riječi čuje glas ljudi koji se izjašnjavaju ateistima i agnosticima. Mislim da je dijalog s ateistima, uz međureligijski dijalog, jedan od najvažnijih postulata suvremenih društava, a što nasušno nedostaje zatvorenim vjerskim medijima.
To uostalom traži i II. vatikanski koncil pozivajući Crkvu i katolike da se otvore za dijalog s tim ljudima. Osim toga, smatrao sam da se i o religijskim zajednicama, njihovim vođama i članovima, treba pisati otvoreno i kritički. Nije ni etično ni profesionalno kritički pisati i govoriti o sekularnom svijetu i "njegovim manama", a zaobilaziti ono negativno u vjerskim zajednicama. Dakako, ne na razini senzacija i trača, već u želji za unutarnjom katarzom, suočavanjem s vlastitom prošlošću i njezinim mračnim epizodama, ali i s kritičkim opservacijama sadašnjeg i mogućeg pozitivnog i smislenog budućeg djelovanja."
Splitski novinar Viktor Ivančić napisao je da je Vaša "nasilna smjena, koliko god u izvedbi slijedila oprobane inkvizicijske obrasce, mnogo više od tipičnih ovdašnjih udara na slobodu medija". Što se može komentirati i na način da je fra Lovro Gavran otišao korak dalje od dosadašnjih udara na slobodnu medija u BiH. Barem ja tako mislim...
"Vlasnik Svjetla riječi je Franjevačka provincija Bosna Srebrena i provincijal i uprava odlučuju o tome tko će biti urednik Svjetla riječi. To, dakle, nije sporno. Sporno je, međutim, to što u ovom slučaju nije bilo nikakvih razloga za smjenu. Uostalom, svaki pojedinac, prema dokumentima Katoličke crkve, u društvenim pitanjima ima ne samo pravo, već i dužnost samostalno iznositi svoje mišljenje, pa i suprotno od svojih poglavara kad mu to nalaže njegova savjest i kad za to ima valjane razloge i argumente. Gospodin Ivančić je u pravu, jer je ovdje doista riječ o udaru na slobodu mišljenja i govora, u konačnici i na slobodu medija."
Je li nedavni, "nemili događaji" utiču na Vaš pedagoški rad, s obzirom da na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predajete komunikologiju, a imate i još jednu funkciju: direktor ste Internacionalnog multireligijskog interkulturnog Centra IMIC - Zajedno u glavnom gradu BiH?
"Naravno da zbog svega što se dogodilo ne mogu ostati ravnodušan i nepogođen. Ali, s onu stranu moga "herojstva" i "samosažaljenja", ovo doživljavam kao cijenu zalaganja za slobodnu i kritičku riječ u vlastitoj zajednici i Crkvi, pogotovo onda kada ta riječ košta i kad je upućena "nedodirljivima". Da ima smisla boriti se za te vrijednosti, potvrdili su mi mnogi suradnici i poznanici, čitatelji i simpatizeri Svjetla riječi koji su mi dali podršku, također ne bez rizika, posebno kad je riječ o mojoj braći franjevcima, pogotovo onim mlađima."
Kako Vama izgleda politička struktura koja godinama vodi ovdašnje Hrvate?
"Na sceni je i dalje ista politička matrica, pa i isti protagonisti. Iako je bilo pokušaja i ima ih i danas, još uvijek se nije pojavio ozbiljan politički projekt koji bi bio alternativa dosadašnjem. Kako sada stvari stoje, teško će se i pojaviti. Morao bi se dogoditi čudesni obrat među bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Ponajprije odustajanje od svake varijacije hercegbosanske politike, sagledavanje samih sebe s onu stranu nacionalističkih iluzija, uz uvažavanje međusobnih regionalnih i zavičajnih razlika, i konačno vraćanje državi Bosni i Hercegovini."
A šta danas najviše nedostaje bosanskohercegovačkim Hrvatima?
"Bosansko-hercegovački Hrvati su politički, kulturno pa i duhovno-religijski dezorijentirani. Veliki dio njih živi u "paralelnim svjetovima" - zagledani u "matičnu Hrvatsku" koja ih doživljava kao teret, a pritom otuđeni i počesto "stranci" u vlastitoj zemlji. Bez namjere da deobligiram obične ljude i građane, ali s empatijom i razumijevanjem za njihove živote i sudbine, za takvu situaciju najviše je odgovorna hrvatska politika u BiH, ali dijelom i predstavnici Katoličke crkve koji su svoje vjernike izručili takvim politikama. U tome naravno, nimalo bez odgovornosti nismo ni mi, bosanski franjevci. Pred nama je samo jedan put: ponovno preispitivanje svoga poslanja u krajnje izmijenjenoj situaciji. Ako se to ne dogodi, naše će se snage rasuti u podjelama i dokazivanju verbalnog hrvatstva, u strahu i slijepoj poslušnosti autoritetu i deklarativnoj crkvenosti, u bespoštednoj borbi za pozicije bez moralnosti i stručnosti, konačno, u ušutkavanju slobodne misli i riječi."
