Ostati bez člana obitelji u ranom djetinjstvu, koji je svoj život dao za život ostalih i njihovu slobodu, nitko ne može bolje shvatiti i nositi u srcu i duši od same djece, danas odraslih ljudi.
Mnogi od njih su završili fakultete i druge škole, ali danas nailaze na drugačije životne prepreke.
Vlast u Županiji i mnogi ljudi koji je obnašaju, izdižući se kao pravi i najveći Hrvati, gotovo su im okrenuli leđa i doslovno ih zaboravili.
Vlasti su puna usta branitelja, ali djecu im stavljaju u drugi plan pri zapošljavanju. Za navedeno ima puno primjera.
Natječaji bez natjecanja
Po mnogim ministarstvima bilo je puno natječaja gdje su aplicirala i djeca poginulih branitelja, ali nisu primljena, pa su se odlučila na sudske tužbe.
Samo podizanje sudske tužbe mnogima je opet otvorilo vrata poslu, ali većini ne.
Reagirale i udovice poginulih branitelja
One su ovih dana na više adresa uputile prosvjedna pisma po navedenom pitanju, ali kako je sve zavijeno tajnovitošću nećemo objaviti adrese, ali radi se o ljudima koji obnašaju vlast ispred HDZBiH.
Eto tako je to, sumorna istina u našem Ljubuškom, životni problemi iz Domovinskog rata sustižu nas i danas, jer se vlast nije pobrinula da uredi društvo u kojem se nalazimo.
