Dominik Ilijašević Como tvrdi da je Jozo Leutar ubijen po nalogu Bakira Izetbegovića, za Barišu Čolaka kaže da je "naš doživotni ministar sigurnosti", Ivicu Rajića naziva majmunom zbog lažnog svjedočenja i tvrdnji u Haagu, a za Darija Kordića Kaže kako je nevin zatvoren zbog Tihomira Blaškića o kojem će, kaže, srušiti mit u svojoj novoj knjizi. Za Blaškića kaže da su mu dane sve počasti, umjesto da ga zatvore jer je izgubio Kakanj, Vareš, Travnik, Fojnicu, dijelove Zenice, Jajce, pola Novog Travnika.
Dominik Ilijašević Como, sada već bivši zatvorenik mostarskog zatvora, ne prestaje dizati prašinu svojim intervjuima u medijima, strepi za svoj živto jer je zasigurno čovjek koji puno zna. Umjesto da se s godišnjeg odmora, koji je proveo u rodnom Kiseljaku, vrati u KPZ poluotvorenog tipa u Mostar, popularno zvanu Ćelovinu, Como se odlučio na potpuno drugu soluciju: bijeg preko granice, u Hrvatsku, točnije u mjesto Vir kod Zadra. Tamo se uredno prijavio policiji, kazao tko je i što je te izrekao da želi služiti ostatak 15-godišnje zatvorske kazne u hrvatskom zatvoru.
Como je do sada dao nekoliko intervjua, a svaki je sve pikantniji i pikantniji, riječi su mu sve slobodnije i oštrije, sve otvorenije progovara o onome što ga je tištilo posljednjih 15-tak godina.
Iz njega isijavaju ogorčenje ali i odlučnost pa i vjerojatno opravdana osvetoljubivost. Treba podsjetiti da mu je on već odlužio 9 godina i pet mjeseci, a po hrvatskim zakonima imao bi pravo na uvjetni otpust nakon dvije trećine izdržane kazne, na što i sam računa.
U svezi toga, Como bi u zatvoru mogao biti još samo sedam mjeseci, nakon kojih bi bio, s obzirom na uvjetnu slobodu, djelomično i slobodan čovjek.
Međutim, njegova sloboda, barem po njegovim riječima, mnogima neće biti draga, kao i njegova knjiga koju upravo piše o svom slučaju.
Podsjetimo, ovo je njegova druga knjiga nakon one 'Kako smo ubili Leutara', u kojoj opisuje optužbe na svoj račun da je sudjelovao u ubojstvu doministra MUP-a Joze Leutara. Sud ga je od ovih konstrukcija oslobodio.
Ilijašević iz Vira kod Zadra nasravlja prozivati člana Predsjedništva BiH Bakira Izebegovića za ubojstvo Joze Leutara, baš kao i državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić.
Međutim, Bakir Izetbegović, umjesto da se javno stavi na raspolaganji, zamrzne svoju dužnost na u Predsjedništvu bih dok se ne okonča istraga o Leutarovom ubojstvu, on podiže privatnu tužbu protiv državnog ministra sigurnosti, a Ilijaševića ignorira.
I u posljednje vrijeme, eskaliranjem svađa između šefa SIPA-e Gorana Zubca i glavnog državnog tužitelja, njegovog imenjaka, Gorana Salihovića, samo je dokaz da u ovoj zemlji nešto dobro ne štima. Njihove međusobne i nadasve ozbiljne optužbe tretiraju se toliko neozbiljno kao da je u pitanju svađa djece u vrtiću.
Zamislite samo da, primjerice, predsjednika Republike Hrvatske neki zatvorenik optuži za ubojstvo...zamislite samo da ga za isto optuži i ministar sigurnosti.
U BiH se na ovakve stvari nitko ne obazire: njihova izgovorena riječ ništa ne vrijedi i ne shvaća se ozbiljno, teži isto onoliko koliko riječ nekog luđaka koji sebi nešto mrmlja u bradu, dezorijentirano i besciljno bauljajući ulicama.
Ipak, u cijelom slučaju moglo bi se kazati da će očajni potez Dominika Ilijaševića Come, dobro poslužiti u međusobnom obračunu Bošnjaka. Ne zaboravimo, Como kaže da je Izetbegović od Ismeta Bajramovića Ćele naručio Leutarovo ubojstvo. Ovo bi mogao biti početak rušenja bošnjačke kriminalno-zločinačke kule od karata, a moguće je, i nešto "mekše" tužiteljstvo prema Ćelinom "prirodnom neprijatelju" Naseru Keljmeniju.
Como nije mio ni dobrom dijelu sadašnje ali i nekadašnje hrvatske političke elite. Pitanje je samo hoće li Dominik Ilijašević Como dovoljno dugo i dovoljno glasno govoriti?
