Nakon odluke Ustavnog suda FBiH da je neustavna odredba Zakona o pravima branitelja i njihovih obitelji kojom su pripadnici Narodne obrane autonomne pokrajine zapadna Bosna (NOAPZB) isključeni iz prava predviđenih ovim zakonom, Zukan Helez, federalni ministar za pitanje boraca, izjavio je da neće provesti odluku Suda bez suglasnosti boračkih organizacija jer je "na strani onih koji su branili ovu državu".
Potom je u izjavi za Radio BiH rekao da je predsjednik Federacije BiH Živko Budimir ovom apelacijom i presudom Ustavnog suda Federacije "skinuo masku i pokazao svoje pravo lice - on i njegovi nalogodavci koji ga drže na poziciji predsjednika Federacije i štite!".
"Time je Budimir zadao udarac borcima BiH, jer nećete naći nijednog pripadnika Armije RBiH, pogotovo iz Krajine, da je za to da se u Zakon uvedu oni koji su pomagali agresoru i koji su izvršili agresiju na jedan dio BiH" - zaključio je Helez.
Diskriminacija
No, 2004, kada je bio u oporbi, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH nije mislio baš tako. Dapače. Zajedno s Nerminom Nikšićem, tada zastupnikom, sada premijerom FBiH koji bi trebao provediti odluku Ustavnog suda FBiH, i još 34 zastupnika, potpisao je i poslao Ustavnom sudu FBiH zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o pravima boraca (od 11. 6. 2004) jer, pazi sada, "diskriminatoran je, jer doneseni Zakon isključuje pravo jednakosti pred zakonom djece bez roditelja, invalida i nemoćnih osoba iz reda NOZB-a... iako im je zajedničko sa svim drugim kategorijama stradalnika rata koje tretira ovaj zakon da su izgubili oca, da su stradali ili izgubili sina i muža u tragičnom ratu u BiH".
Zakon, potpisali su tada Helez, Nikšić i ostali zastupnici, "potpuno diskriminira djecu bez roditelja, invalide i nemoćne osobe proistekle iz međumuslimanskog sukoba u Cazinskoj krajini iz reda NOZB-a, čime nije u suglasnosti sa člankom II.A.2.(1)... kojim se zabranjuje svaka diskriminacija zasnovana na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu".
Potpisali su i da se "krše prava djece bez roditelja, invalida i nemoćnih osoba zagarantirana ustavom FBiH... samo zato što su im roditelji, sinovi i muževi poginuli ili osobno ostali trajni invalidi kao pripadnici NOZB-a".
"Imajući ovo u vidu, smatramo da su se stekli svi uvjeti da predmetni zakon proglasite neustavnim i nadležnim tijelima FBiH i odgovornim osobama naložite otklanjanje neustavnih odredbi zakona u propisanom roku!", potpisao je 9. kolovoza 2004. tadašnji opozicionar, sadašnji pozicionar i ministar Zukan Helez skupa s ostalima.
Traume
I bi tako! Sud je odlučio da tadašnji Zakon o pravima boraca nije ustavan, naložio izmjenu Zakona i dao rok od šest mjeseci da se stvari urede. A uređeno je tako da su stradalnici NOAPZB tretirani kao civilne žrtve rata i dobili 75 posto prava koja imaju stradalnici ARBiH, HVO-a, HOS-a. No, vratimo se, kratko, tekstu zahtjeva Ustavnom sudu FBiH, koji je Helez 2004. potpisao kao zastupnik.
Tu, među ostalim, piše da su "invalidi NO, djeca, roditelji, supruge poginulih pripadnika NOZB-a danas potpuno obespravljeni građani, izloženi svim oblicima ljudske i pravne diskriminacije i kršenja temeljnih ljudskih prava". Piše, a oporbenjak Helez potpisao, i da "ljudske traume i diskriminacija kojoj su već devet godina izloženi ovi ljudi kod istih stvara osjećaj odbačenosti od vlastite države i stvara novu populaciju građana sličnu onoj nakon Cazinske bune 1950. koji su radi odnosa prema njima gajili neprijateljski odnos prema vlastitoj državi".
Sad, kojem Helezu, kojem Nikšiću vjerovati? Onima iz 2004. ili 2013? Bit će, evolucija od opozicijskog političara do političara na poziciji i vlasti sa sobom nosi i stanovite promjene. Naročito pred sljedeće parlamentarne izbore.
