Što današnji građani Hrvatske znaju o BiH?

Pitanje za građane Hrvatske: Znate li tko je ministar financija u BiH? Zašto BiH nema predsjednika države i premijera? Što je "Sejdić - Finci?". Tko su najvažniji bh. gospodarstvenici? Znate li barem jednoga nogometaša koji igra u Premijer ligi BiH?

Vjerojatno bi mali broj ispitanika znao odgovor i na jedno, a kamoli na sva ova pitanja. Kada bi, pak, ista ova pitanja postavili za razdoblje do prije rata, malo stariji u RH bi se lako prisjetili bh. političara, od Branka Mikulića, Hamdije Pozderca, gospodarstvenika Fikreta Abdića, Jole Muse..., nogometaša Bajevića, Marića, mnogih glazbenika, od Bijelog dugmeta do Indexa.

Istodobno, građani u BiH, kako prije, tako i danas, znaju imena barem polovine hrvatskih ministara, prate estradnu, sportsku i medijsku scenu, znaju tko su gospodarstvenici, gledaju zvijezde koje plešu... Znaju sve stanovnike Remetinca.

Zašto Hrvatska u odnosu na prijašnje vrijeme danas malo zna o svom susjedu, a BiH jako puno o Hrvatskoj?! Mnogo je razloga. Prije rata bio je to jedan medijski prostor. Tadašnje javne osobe svi su podjednako znali od Triglava do Vardara. Sada je javnost podijeljena po republikama bivše države, u kojima se međusobno manje poznajemo.

Najveći je kaos u BiH. Unutar te države postoje tri medijska prostora, tri javnosti, tri društva. I svatko od njih funkcionira kao zaseban svijet. Građani iz jednoga entiteta malo znaju o onima iz drugoga. Nevjerojatno je koliko primjerice Hrvati i Bošnjaci iz Federacije ne znaju ljude i događaje iz Republike Srpske. Znaju za ponekog političara, a za tamošnje pjevače, glumce, gospodarstvenike gotovo nisu ni čuli.

Da bi netko bio istinska zvijezda u BiH, mora biti prihvaćen od sva tri naroda. Što je gotovo nemoguće. Jedine "zvijezde" u BiH su političari. Prije svih Dodik. Mnoge njegove izjave su na rubu incidenta. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Jedni mu za njih plješću, drugi još žešće zvižde. U svim sferama života iste izjave ili poteze se dijametralno suprotno doživljava. Teško je za sve biti pozitivan. Iz takvog ambijenta nemoguće je izrasti u bosanskohercegovačku zvijezdu.

Za njihove stvaranje potrebni su i jaki mediji koji imaju podjednak utjecaj u cijeloj državi. A takvih nema. Državna televizija ima gledanost svega pet, šest posto. Entitetske televizije su jače, ali samo u "svom dvorištu". Primat preuzimaju komercijalne TV kuće. One su prepune reality showova. Njihove instant-zvijezde jedva prežive nekoliko mjeseci. Nema ni tiskovina koje se podjednako prodaju na cijelom području BiH. K tomu, u BiH svega stotinjak tisuća čitatelja kupuje novine. Četiri puta manje nego u Hrvatskoj.

U RH malo znaju i o svojim sunarodnjacima u BiH. U budućnosti informirat će se još manje, jer je HRT ovih dana odlučio ugasiti svoja dopisništva u BiH. Medijska slika Hrvata iz BiH je i bez toga sumorna. Nemaju svojih medija. Sarajevski o njima stvaraju svoju istinu, u kojoj su Hrvati uglavnom dežurni kriminalci.

Kako bi onda Hrvatska mogla znati o političkoj situaciji u BiH kada je ne razumije ni bh. javnost. I kada nemaju istinskih zvijezda. Stoga su stvoreni tek stereotipi o Hercegovcima i Bosancima. U Hrvatskoj se zna da je politička situacija zamršena, ali zašto to rijetko tko zna ili barem pokušava spoznati. Na koncu, to je Balkan i bolje je od njega biti što dalje. Šokantno je bilo jedno novinarsko istraživanje u Saboru RH. Većina ispitanika nije znala da su Hrvati u BiH konstitutivan narod. A iz toga neznanja proizlazi nerazumijevanje o otimačini prava koja se provodi nad njima.

Za razliku od BiH, mediji u Hrvatskoj su utjecajni i atraktivni. Imaju veliku gledanost i u BiH. Možda i zbog toga u BiH znaju za svaki Linićev potez, što je "lex Perković", Remorker, tko će uskoro u Remetinac. Kada građani Hrvatske jednako tako budu znali za događaje u BiH, bit će to najbolji znak kako je kriza u BiH riješena. No, i bez toga mnogo je razloga zbog kojih bi građani Hrvatske trebali pokazati veći interes za BiH. Više od pola milijuna hrvatskih državljana živi u BiH, ta zemlja je glavno tržište za hrvatske proizvode, ali i glavni demografski izvor Hrvatske. Ako ništa drugo, stotine tisuća građana Hrvatske podrijetlom je iz BiH, ima tamo rođake, imovinu. Valjda je i taj osobni razlog dovoljan da Hrvati upoznaju BiH barem malo više nego Sloveniju, Italiju, Mađarsku. Za razliku od ovih susjeda za BiH im ne treba prevoditelj.