Husein Pajević iz Mostara i Franjo Hrstić iz Ljubuškog zaboravljeni su borci, jedan Armije RBiH, drugi HVO-a. U devedesetima ratovali su u mostarskim rovovima, jedan naspram drugog. Danas su obojica članovi Udruženja/ Udruge zaboravljenih boraca/ branitelja, koji nemaju ama baš nikakvu naknadu za svoje aktivno sudjelovanje u ratu.
Civilne mirovine
Dok se vojni penzioneri u FBiH i primaoci naknada za sudjelovanje u ratu danas bore da ne ostanu bez prava i primanja, članovi ovog udruženja, njih skoro 800, bore se da i oni i ostali zaboravljeni borci, pretpostavlja se oko 14 do 15 tisuća njih, ostvare bilo kakva primanja.
Prema njihovom prijedlogu, svi sudionici rata u Federaciji, po osnovu vojnog, ratnog staža, ako su sve vrijeme proveli u vojsci, dobivali bi 124 KM mjesečno ratne naknade, dok bi se onima bez ikakvih primanja ili civilne mirovine ta suma udvostručila. Zaboravljeni borci traže da Federacija riješi i pitanje zdravstvenog osiguranja za članove udruženja i ostale zaboravljene.
Pajević, nekadašnji pripadnik MUP-a RBiH te Nevesinjskog bataljona, koji je poslije ušao u sastav 49. brigade 4. korpusa ARBiH, nedavno je morao zatvoriti privatni biznis i danas je bez posla. Srećom, kaže, nije ranjen, pa nije ni tražio nikakve naknade po osnovu ranjavanja ili invaliditeta.
"Vodio sam se poštenjem da ne tražim ono što mi ne pripada. Ali, kad vidim koliko je lažnih boraca na platnim spiskovima, koji su svojevremeno za dvije do tri ili više tisuća KM kupovali borački status, onda ne vidim razloga zašto mi, koji smo čitav rat proveli u rovovima, ne bismo imali neku vrstu ratne naknade. Ako se pod borcima vodi skoro 300 tisuća, točnije 285 tisuća boraca, ja postavljam pitanje, je li nam s tim snagama išta mogao i NATO, a kamoli bivša JNA" - kaže Pajević, koji je ubrzo nakon početka sukoba između ARBiH i HVO-a zarobljen te je u logoru proveo tri mjeseca.
Slične priče
Pajević postavlja pitanje i odakle su iznikli ti silni borci te, kao i kolega Hrstić, predlaže postrojavanje svih sudionika rata da bi se prepoznali uljezi koji "muzu" budžete i uživaju privilegije na osnovu lažnih papira, uvjerenja o svom sudjelovanju u ratu.
I on i kolega Hrstić ne spore da su bili na suprotnim stranama, ograđujući se od svih koji su u ratu počinili zločine ili pljačke, ali ističu da danas živimo u nekom drugom vremenu, kada su ih nepravda i slična životna priča ujedinile u namjeri da ih država, konačno, prizna i osigura im makar minimalne naknade.
Armija lojalnih glasača korumpiranih stranaka na vlasti
Naši sugovornici kažu da su ogorčeni na nekadašnje ratne drugove iz raznih boračkih udruženja te na politiku koja je u proteklih dvadeset godina od boračkih prava načinila biznis i armiju lojalnih glasača korumpiranih stranaka na vlasti.
"Članovi našeg udruženja su ljudi uglavnom između 50 i 60 godina starosti i većina njih je bolesna i bez ikakvog primanja, pa možete zamisliti u kakvoj su ekonomskoj situaciji u odnosu na vas, vojne penzionere. Ko provodi nasilje nad nama? Koliko ima vojnih penzionera od 35 do 45 godina starosti" - stoji, između ostalog, u obraćanju Udruženja nekadašnjim ratnim drugovima, koje su potpisali Pajević i Hrstić te kolege - zaboravljeni Zlatko Suvajac i Mato Sivrić.
