Profesor Milenko Brkić smatra kako se Martin Raguž mora riješiti mentaliteta HDZ-a u svojoj stranci. Prema njegovim riječima, Božo Ljubić je raskidanjem partnerstva s HSP-om i sklapanjem saveza s HDZ-om BiH, po diktatu Zagreba, napravio prije tri godine najštetniji potez za krhko hrvatsko političko biće. Za Milenka Brkića je HNS farsa i bacanje luga u oči i ne može shvatiti da ima još netko tko to tijelo smatra ozbiljnim.
Nekako se nametnula kao svojevrsna top tema odlazak ili "čistka", kako su ih prozvali, Čovićevih kadrova ili bolje kazati simpatizera unutar HDZ-a 1990. Jeste li očekivali da je neizbježno da se Martin Raguž riješi ljudi ili pak da sami odu, koji su zagovarali zajednički izlazak na izbore na svim razinama i je li to možda trebalo i ranije uraditi?
"Osobno mislim da ovim događanjima ne treba pridavati nikakvo značenje, niti je to vrijedno spomena, niti je tu riječ o čistkama, kako Vi kažete. To je najobičnija i najprizemnija borba za pozicije unutar HDZ-a, koji, istina, djeluje kroz dvije forme. Pa ove dvije forme HDZ-a su i nastale zbog istih razloga, zbog borbe za vlast, odnosno za pozicije. Ne može se Martin Raguž riješiti svojih članova koji simpatiziraju HDZ, jer ih je i previše. On se treba riješiti mentaliteta HDZ-a, njegovih ciljeva i metoda, načina gledanja na politiku uopće, a posebice na rješavanje tzv. hrvatskog pitanja u BiH. Dakle, ne mogu puno govoriti o "rješavanju" ljudi unutar stranke. Princip demokratičnosti ne bi smio biti narušen razlikama u mišljenju, niti je autokratizam prihvatljivo ponašanje. Međutim, važno je znati tko je lider, tko je odgovoran, a u ovom slučaju Raguž pokazuje da je spreman poduzeti korake - s obzirom na njegovu kampanju - o pravcu odgovornog liderstva. Hoće li uspjeti u tome i je li odlučan, u ovom trenutku teško je reći. Ja bih osobno volio vjerovati da jest, ali njegovo dosadašnje postavljanje u sličim situacijama nije išlo u tom smjeru."
Kako zapravo komentirate ponašanje Bože Ljubića nakon što je smijenjen s pozicije lidera "devedesetke" ? Je li on dosita bio ta "krtica" koja je preko HNS-a rasturala zapravo svoju stranku?
"Ma nije Božo Ljubić imao svoju stranku. Stranku je imao Ivo Sanader, a Božo Ljubić je bio referent te stranke za Bosnu i Hercegovinu. Ne mislite valjda da je Božo Ljubić samovoljno napustio koaliciju koja je na prošlim općim izborima u BiH ostvarila zavidan rezultat i imala potporu solidnog dijela hrvatskih birača?! Bio je to diktat iz Zagreba, nastavak nekih prošlih vremena za koja smo mnogi povjerovali da su prošla, a nisam daleko od pomisli da je koalicija i napravljena s ciljem razbijanja stranke koja je u tom trenutku mogla makar uzdrmati HDZ. Dakle, Božo Ljubić je svoju najupečatljiviju političku legitimaciju dao prije četiri godine, kad je kao lider stranke napustio predizbornu koaliciju s HSP-om BiH i napravio postizborni sporazum s HDZ-om BiH. Taj potez jedan je od najštetnijih za krhko i neizgrađeno hrvatsko političko biće u BiH od rata naovamo. Oportunizam ili klijentelizam ne bi smjeli biti dominantni u odgovornom političkom životu. Nažalost, mi kao društvo nismo uspjeli politički sazreti pa su reakcije naših političara i lidera nakon poraza njihovih politika i koncepata, makar i manje značajnih, pokazatelj nedostatka izgrađenosti intelektualne i duhovne širine prihvaćanja i traženja optimalnih rješenja za probleme, a ne inzistiranja na vlastitoj agendi pod svaku cijenu. Da je ovaj drugi dio HDZ-a zadržao snažnu poziciju i u postizbornoj koaliciji, danas bi situacija na hrvatskoj političkoj sceni bila sasvim drukčija, položaj hrvatskog naroda - uvjeren sam - povoljniji, a političko stanje u cijeloj BiH stabilnije i mirnije."
Hoće li HDZ 1990. iz ove dosta osjetljive situacije izići snažniji, jedinstveniji ili možda ranjiviji?
"HDZ zasigurno hoće. Hoće li njegov jedan ili drugi dio biti jači ili slabiji, sasvim je nevažno. HDZ generalno dobiva, jer nema ozbiljne konkurencije. S druge strane, ovakve aktivnosti i potezi, u izbornoj godini, pokazatelj su političke nervoze. Dakle, trebalo je ova pitanja rješavati daleko ranije. Kako god da se postavi ovaj dio HDZ-a, nisam uvjeren da će uspjeti samostalno, bez potpore izvana, konsolidirati redove i napraviti značajan politički napredak."
Je li Raguž trebao, morao i mogao doista pristati na zajednički izlazak na parlamentarne izbore na svim razinama i zajedničke liste koje bi se usuglašavale unutar HNS-a?
"Ma kakav HNS. To je farsa! Zar još postoji netko tko ozbiljno vjeruje u taj nazovi projekt?! To je samo bacanje luga u oči političkim diletantima i naivnom hrvatskom puku. Dok god HDZ BiH i njegovi čelnici budu diktirali uvjete tzv. "jedinstva" Hrvata, rezultat će biti prilagođen potrebama i zahtjevima te stranke. Hrvatski narod, njegove institucije, njegove kolektivne potrebe, ostat će po strani. Kad bi način suradnje mogao biti "zajedništvo" - u kojemu se odgovorne osobe i ustanove međusobno poštuju i ravnopravni su, onda bi nesudjelovanje u takvom programu ili projektu bilo politički nekorektno i neodgovorno. Dakle, budući da se u sadašnjoj situaciji ne radi o obrani interesa, prava i potreba hrvatskoga naroda, nego tzv. "stožerne stranke", sudjelovanje u takvom projektu nikoga politički odgovornog ne obvezuje."
Što biste sugerirali čelnicima hrvatskih stranaka kojima su zatvorena vrata u HNS-u, pod tim se, iako je osnivač Sabora, sada može barem kao nepoželjnu, u neku ruku, podrazumijevati i 'devedesetka'? Stvaranje neke vrste bloka naspram HDZ-a BiH ?
"HNS je mjehur od sapunice koji će se vrlo brzo raspuknuti. Plemenita ideja hrvatskoga zajedništva sjeme je koje je puno puta posijano, ali dosad nikad nije izniklo. Od mita o Zvonimirovoj kletvi sve do danas. Nama ne trebaju blokovi koji bi bili jedni protiv drugih. Nas je i onako malo. Nama trebaju dvije, najviše tri koalicije unutar hrvatskog političkog korpusa, ali nam više od toga treba korektan odnos među strankama i demokratsko ozračje na hrvatskoj političkoj sceni. Posebno nam treba da jedan broj svećenstva, koje ima snažan utjecaj na politička opredjeljenja Hrvata, digne ruku od politike i svojim radom i djelovanjem ostane na razini poslanja koje im po opredjeljenju pripada. Mi kao narod konsenzus imamo. To su vrijednosti koje su ukorijenjene u našoj katoličkoj tradiciji, ali koje mnogi samo proklamiraju, a ne žive i ne prakticiraju. Na žalost, i dobar dio onih koji su ih po svom poslanju i zvanju dužni naviještati, promovirati, štititi, braniti, često prave, rekao bih, svjesno velike i po hrvatski puk katastrofalne pogrješke. Bojim se da je tu veliki izvor naših problema. Dakle, oni koji su dužni odgajati karakter svoga naroda, pa i politički, prvo gledaju vlastite potrebe pa tek onda potrebe naroda. Prirodno je da takvu matricu ponašanja onda preuzimaju i neizrasli kvazi-lideri hrvatskih političkih stranaka. Sigurno je da bi bilo bolje ne rasipati političku energiju i snagu unutar hrvatskog političkog korpusa. Ja sam osobno valjda dovoljno puta konkretno pokazao i ukazao na nužnost političke sinergije u tom smislu. Odnosi među Hrvatima se moraju demokratizirati, ali stvarno, a ne fiktivno - kako se pokazalo na prošlim izborima."
Doima se da je HDZ 1990. već napravio otklon od saveza Čović-Dodik i da forsira deklaraciju o suradnji pučkih stranaka u BiH. Je li to ispravna koncepcija i kako će u toj grupaciji opstati HDZ BIH ako i dalje bude njegovao prijateljstvo sa SNSD-om, dakle podržavao politiku separatizma u BiH?
"O kakvom savezu Vi govorite?! Ovdje nema saveza. Tu je riječ o ujdurmi koja nije čak ni u interesu dviju stranaka, već gotovo isključivo osobnih interesa. Prema tomu, što znači otklon od takvih stvari?! Ove koje se zovu ili smatraju pučkim strankama trebaju svoju poziciju i suštinski potvrditi. Autentične pučke stranke su one uz koje je narod spontano i bez prisile ili utjecaja sa strane i ucjena. A takvih u BiH nema ili ako ih i ima - uputnije bi ih bilo tražiti izvan ovih koje se deklariraju kao pučke."
