Bosna i Hercegovina je u poslijeratnom razdoblju primila skoro 80 milijardi dolara pomoći u raznim vidovima. To je najveći iznos donatorske pomoći, veći čak i od one Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata u okviru Marshallovog plana.
BiH je i danas neobnovljena, a 1999. Chris Hedges u New York Timesu objavio je članak u kojem je iznio tvrdnje da su bosanskohercegovački lideri nakon rata pronevjerili astronomski iznos od milijardu dolara od upućene pomoći za obnovu zemlje.
Mnogi naši lideri naljutili su se na ovaj tekst, iako je ovaj Hedgesov izračun bio znatno blag prema multiprofiterima.
U Bosnu i Hercegovinu pristižu tone i tone pomoći, a mnogi ljudi su gladni i žedni, zarobljeni na višim katovima svojih kuća. Pristiže humanitarna pomoć u hrani, lijekovima i novcu, a mnogi nemaju lopate i čizme kako bi počistili mulj. Nakon poplava došle su lešine uginulih životinja, komarci, zmije, zaraze i pokoji oprezni političar.
Upravo sada, dok ovo govorim, u mnogim glavama se organizirano kuju planovi kako što jeftinije, brže i bezveznije sklepati nove kuće i "obrnuti" donatorski novac.
Koga briga za narod i kvalitetu njihovog stambenog i svakog drugog života?
I mi se još pitamo zašto je Europa i svijet tako podozriva prema nama kada je lova u pitanju.
A dok je netko plavio, netko plivao, a netko se evakuirao, trajala je blijeda kampanja za izbore u EU parlament.
Željana Zovko opet nije imala sreće. Baš u jeku kampanjice za europarlament dogodile su se one nesretne poplave. Zbog ove kampanje i Dragan Čović je umalo platio jer su ga prozivali da nije dovoljno involviran u plavna područja - dok su BiH divljale mutne vode, on je sa Željanom bio u Kninu lobirajući za svaki novi glas.
Hrvati u BiH su pokazali da je potpuno propala animacija za izlazak na EU izbore. Mora se priznati da su ovi izbori, onda kada mi Hrvati iz BiH glumimo Hrvate iz Hrvatske i neka nadnaravna, polubožanska, uzvišena bića, prošli u savršenom ozračju nezainteresiranosti.
Na izbore je, od nešto više od pola milijuna nedavno popisanih Hrvata u BiH, izašlo ukupno 2.785 Hrvata onih s hrvatskom putovnicom, a kandidatkinja HDZ-a BiH, dobila je čak ili tek (kako li vam drago) 2.391 glas, plus Čovićev glas.
Nije obećavajuće, a ni sama Željana nije mogla sakriti razočaranje ovakvim odzivom ili bolje reći, neodzivom svojih birača. Ipak, treba biti optimist jer samo njih 400 nije glasovalo za nju već, vjerojatno, za Ružu Tomašić.
Tih 400 je nikakva brojka, tek nešto bolji hercegovački svatovi. Svakako, po ovdašnjim pravilima ovakvog HNS-a, vjerojatno nije ni riječ o legitimnim i legalnim Hrvatima.
Ali, Željana, glavu gore - možda je i bolje što nisi otišla u EU parlament i nonšalantno zarađivala plaću od 8 000 eura, maknuvši se od ovog otrovnog blata u kojeg je BiH zapala i figurativno a, nakon što se voda povukla, i doslovno. Možda je i bolje što nisi došla u iskušenje kao Dubravka Šuica, pa o problemima Hrvata često pričala u praznom europskom parlamentu, za vrijeme pauze, kako bi samo ispunila zastupničku normu akivnosti.
Možda upravo tebe, Željana, čeka simbolična fotelja Željka Komšića, možda i Dragana Čovića? Možda ćeš upravo ti, Željana, na krilima euroideja, shvatiti koliko su za tu simboličnu fotelju bitni i oni Hrvati, brojni isto onoliko koliko prosječni hercegovački svatovi, koji na desnoj ruci, iz kojekakvih glupih i kretenski nametnutih autokratskih doktrina, nose zamišljenu žutu vrpcu s prekriženim slovom H?
Možda upravo ti nosiš sredstvo za političku dezinfekciju, bez obzira o čijoj "kući" se radi - hrvatskoj, srpskoj, bošnjačkoj ili "ostalih"? Možda ti, koja si tolike godine po bijelom svijetu, od rata na ovamo, možeš donijeti neke nove vjetrove i u ovu našu domovinu Bosnu i Hercegovinu?
Ili se, ipak, varam?
