Tužna je činjenica tko se sve u ovoj tužnoj BiH dočepao društvenog položaja, čvrsto ga čuvajući kao zjenicu oka. Izgube li ga, ne samo što će izgubiti ogromne društvene beneficije i privilegije, nego bi mogli dopasti i hapsane.
Opća je pohlepa za vlašću u BiH. U vlast svatko želi. Iako društvenih pozicija ima i previše u našoj razgranatoj birokratskoj administraciji, one su, nažalost, predodređene samo društvenim elitama. Ne samo što se u vlasti materijalno situiraju nego odlučuju i o tuđim sudbinama. Kažnjavaju koga hoće, upošljavaju, otpuštaju ili premještaju s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto,također, kako i koga hoće. Ustvari, u nekim slučajevima, kažnjavaju po narudžbi, a također neke po narudžbi i oslobađaju i za teška krivična djela. Sve po zakonu. A iako je tako, bolje je imati bilo kakve nego nikakve zakone. Međutim, zakoni nisu nikada bili problem nego je problem njihove primjene.
Nismo li imali dosta primjera gdje je pojedine sudske predmete prekrila prašina i prešli u zastaru jer se radilo o 'velikim ribama'. Iako zakonodavna, izvršna i sudbena vlast moraju djelovati neovisno jedna od druge, nažalost, u tužnoj BiH je sve u velikoj mjeri pod političkim utjecajem. Naravno, treba izdvojiti Visoko sudsko i tužilačko vijeće koje, bar naizgled, samostalno vodi kadrovsku politiku u pravosuđu što im politika na svaki način želi dokinuti, dok su zakonodavna i izvršna vlast na svim razinama izravno pod političkim utjecajem bez koje ne može proći ni jedno imenovanje ili donošenje zakona. Pa evo Milorad Dodik je ovih dana javno poručio da zastupnici SNSD neće glasovati za jedan od zakona u Domu naroda državnog parlamenta što se i obistinilo, zbog čega bi BiH mogla doći na crnu listu. Međutim, Dodik tvrdi da oni zadiru u nadležnost RS i ne da im zeleno svijetlo. A da su parlamentarci u rukama političkih lidera potvrdio je ovih dana i Josip Perić, zastupnik u federalnom parlamentu, u emisiji FTV - Odgovorite ljudima - ustvrdivši da im nije potrebna glava jer slijepo slijede samo stavove svoje partije.
Nije li Živko Budimir, aktualni predsjednik Federacije BiH, došao po narudžbi na taj društveni položaj. Naručio ga Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, Zlatku Lagumdžiji, predsjedniku SDP-a BiH, kad su pravili koalicijsku platformu. Tužno da tužnije biti ne može. Bezuspješno je Jurišić pozivao Budimira da podnese ostavku i vrati mandat HSP-u i izjavljujući da je Budimir njegov najveći grijeh. Izabrali Budimira za prvog čovjeka entiteta koji je na prošlim općim izborima, natječući se na Izbornoj listi HNŽ, dobio nešto manje od dvije tisuće glasova i prošao za zastupnika u županijsku Skupštinu. Po kojim kriterijima je postao predsjednik FBiH? Po kriterijima Jurišića i Lagumdžije. Nije li, također, tužna činjenica što su Damir Ljubić i Rudo Vidović dobili mjesto ministra i doministra u Vijeću ministara BiH iako nisu prošli na izbornim listama za prošle Opće izbore? Po kojim i čijim su kriterijima nakon poraza inaugurirani u ministarsku i doministarsku fotelju? Također, po nepisanim kriterijima Bože Ljubića, tadašnjeg predsjednika HDZ 1990. Danas niti Božo Ljubić, a niti njegov prezimenjak Damir, a također i Rudo Vidović nisu članovi Devedesetke, ali su zadržali položaje koje im je podarila ta stranka.
Živko Budimir, također, više nije član HSP-a BiH, ali je zadržao položaj predsjednika FBiH koji mu je ta stranka podarila. Iako se od njega tražilo da odstupi s te pozicije, a na čemu su posebno inzistirali oni koji su mu je omogućili, on to ni po koju cijenu nije učinio. Unatoč činjenici što odavno nema ničiju potporu, on tu poziciju čuva kao zjenicu oka. Još se neki dan žali kako s njim ne kontaktiraju predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda. I umjesto da se upita što je to tako, iz toga izvuče pouku i ustupi poziciju onima koji su mu je darivali, on poput ucviljene seoske mlade traži potporu što je od njega krajnje žalosno da žalosnije biti ne može.
Idu izbori za četiri mjeseca i nekoliko dana i u pripremi je opća poplava kandidata i stranaka na izbornim listama. Što će ponuditi? Ništa važno za rješenje ekonomsko-političke krize u ovoj zemlji. Jer je riječ, uglavnom, o strankama i većini njihovih kandidata koji već dvadesetak godina obitavaju u političkom ringu BiH. Iza njih, činjenica je, nema nikakvih društvenih rezultata. Nezaposlenost je u stalnom porastu i mladi ne vide perspektivu u ovoj zemlji dok se i broj socijalno ugroženih obitelji stalno povećava. Broj korisnika pučkih kuhinja i drugih humanitarnih organizacija se, također, stalno povećava, dok aktualne vlasti na svim razinama na to gledaju kao da je to nečiji drugi problem.
Opsjednuti su sljedećim izborima i ponovnim osiguranjem markantnih društvenih pozicija. Većina je aktualnih političara protiv bilo kakvih društvenih reformi za kojima vapi ova zemlja jer bi kroz to mogli izgubiti društveni položaj i beneficije koje profesionalno zloupotrebljavaju. A ni o čemu se dogovoriti ne mogu. Nije li dovoljna sama činjenica da Vijeće ministara nije proglasilo elementarne nepogode za cijelu BiH nego su one proglašene posebno za RS, a posebno za BiH. Pa nije li samo ova činjenica krajnje tužna da tužnija biti ne može. Ne govori li i samo ova činjenica da je riječ o tužnoj državi s neučinkovitim političarima koji nemaju za cilj sustavno rješavanje problema nego zadržavanje kaotičnog i besperspektivnog stanja zarad svoje opstojnosti.
