Pitanje uporabe jezika u javnoj sferi ponovno je u središtu intelektualno - političke rasprave u Bosni i Hercegovini, a u pozadini diskusije su naravno ključna pitanja današnjeg bh. društva - model ustroja ove zemlje i položaj Hrvata u njoj.
Ljepuškasta novinarka Informativnog programa Federalne televizije Nikolina Veljović, ali i njezine kolege koji u programima ove medijske kuće govore hrvatskim jezikom našli su se na meti neobičnih napada u kojima se nastoji dokazati da je jezik kojim govore zapravo «proustaški».
Sličan napad na Veljovićevu, Blažicu Krišto i Sanju Bagarić (koja je u međuvremenu napustila FTV) dogodio se i prije više od dvije godine, ali tada je «kalibar» onih koji su proglašavali hrvatski jezik na FTV-u fašističkim i tuđmanovskim bio neusporedivo manji od sudionika aktualne polemike.
Sve je započelo jednom prilično vrlo oštrom izjavom najpoznatijeg bošnjačkog pjesnika Abdulaha Sidrana koji je kazao da je «jezik na Federalnoj televiziji proustaški».
- Oni misle da je hrvatski, ali je daleko od hrvatskog, kazao je Sidran, koji je široj javnosti postao poznat tijekom osamdesetih pišući scenarije za filmove Emira Kusturice i koji je među bošnjačkim nacionalistima prešao put od vrlo neomiljenog do krajnje popularnog lika.
Na ovo je reagirao poznati književnik Ivan Lovrenović, ocijenivši u tekstu objavljenom u magazinu Dani ovu Sidranovu izjavu «političkom gadošću».
Lovrenović je optužio Sidrana za nacionalizam te da «želi presuđivati o tome tko kakvim jezikom govori». Također, postavio je upit kako jezik može biti proustaški i što to zapravo znači. Naposljetku, kazao je da se u komunizmu upravo ovakvim kvalifikacijama služila tadašnja tajna služba UDBA želeći diskreditirati one koji su se borili za ravnopravnost hrvatskog jezika.
- Da ga i ne podsjećam kako je to bio «argument» pokojne Udbe, nimalo akademski i nimalo lingvistički, kada nas je razvrstavala na patriote i neprijatelje. Potpuno je smiješno i spada u područje čiste sociopatologije kako je akademiku jezik FTV «proustaški», dok je mnogima što svoje hrvatstvo doživljuju kao najveću vrijednost u kozmosu – «balijski» i najviše zato odbijaju uopće gledati tu televiziju. Očito je da ne može biti istinito i jedno i drugo, napisao je Lovrenović.
No, niti Lovrenović nije na odgovor morao dugo čekati, a u Sidranovu «obranu» stavio se kontroverzni Nenad Filipović, sin akademika Muhameda Filipovića, koji svoje žustre autorske tekstove u tjedniku Slobodna Bosna objavljuje pod egidom «jednog od najpoznatijih bh. filologa».
Filipović mlađi, pozivajući se na sociolingvističke studije o korištenju jezika za promoviranje političkih ideja, ponovio je ocjenu da je jezik Federalne TV «proustaški» argumentirajući time da taj jezik nije blizak onome kakvih govore Hrvati u BiH, odnosno da nema ništa zajedničkog s bosanskohrvatskom jezičkom osobenošću, niti sa standardnim hrvatskim jezikom i govorom. Naveo je primjer da se razlikuju govor spikera FTV-a, i, recimo, Dragana Čovića.
No, prava meta Filipovićevog napada bio je zapravo Lovrenović, odnosno konsocijacijski model ustroja bh. društva o kojem je ovaj književnik u više navrata pisao. Filipović optužuje Lovrenovića da se iza njegove, kaže navodne, brige za položaj hrvatskog jezika, zapravo kriju motivi osobnog probitka.
No, čini se da je središte rasprave zapravo pitanje postoji li u BiH nekoliko odvojenih društava (hrvatsko, srpsko bošnjačko), među kojima bi onda mogla postojati konsocijacija ili samo jedno (bosanskohercegovačko). Filipović tvrdi da je u pitanju ovo drugo. No, jednako tako, ima i ocjena da bošnjački intelektualci i političari odbijanjem modela konsocijacije, zapravo žele nametnuri unitarni model uređenja jednog društva u kojem bi dominirao većinski narod.
Uglavnom, pitanje uporabe jezika u javnoj sferi ponovno je u središtu intelektualno-političke rasprave u Bosni i Hercegovini, a u pozadini diskusije su naravno ključna pitanja današnjeg bh. društva - model ustroja ove zemlje i položaj Hrvata u njoj.
Kada je riječ o Federalnoj TV pomalo je bizarno da ova kuća sa svojom nekompetentnom lektorskom službom (i kada je riječ o hrvatskom i o bosanskom i o srpskom jeziku) postane povodom tako ozbiljnih polemika.
A kada je riječ o Nikolini Veljović, za koju je Filipović mlađi, napisao da «s FTV-a cvrkuće nekakav šomaše nad kojim se u početku čovjek grohotom smije, da bi taj smijeh ubrzo prerastao u suze žalosnice» - zanimljivo je da je ova najpoznatija sarajevska svršena frizerka, koja je popularnost stekla pojavljujući se u programima FTV-a, prije nešto više od godinu dana odlučno demantirala da je jezik kojim govori meta bilo kakvih napada bošnjačkih nacionalista, a posebno onih da je taj jezik «fašistički» i «ustaški». Tada su njezine izjave koristili oni koji su željeli demantirati (i tada) točnu tvrdnju, a o kojoj je pisao ovaj autor, da se hrvatski jezik novinarki FTV proglašava fašističkim i ustaškim. No, tako je to u životu - istina kad-tad ispliva na vidjelo. Ponekad kao farsa.
