Glumačka družina Histrion iz Zagreba ovih je dana na velikoj turneji - 26 dana svaki dan u drugom mjestu izvode predstavu. Zahvaljujući organizaciji Ustanove Založba kralja Tomislava iz Čapljine, za koje smo već i navikli da nas u vrele ljetne dane obraduju i osvježe novom umjetničkom poslasticom, Histrioni su došli do Čapljine i predstavu "Ne plaćamo! Ne plaćamo!" Daria Foa u režiji Ivice Kunčevića izveli u subotu navečer u Trebižatu na Matici.
Založba je tako i ove godine priredila odličan kazališni doživljaj za više od 200 zainteresiranih. U vrijeme kada su kulturni događaji uglavnom ostavljeni za neke hladnije dane, jesenske, Založba kralja Tomislava iz Čapljine ne spava i ne miruje, pa je odličnom organizacijom i entuzijazmom Histrione dovela u Čapljinu. Ovu hit predstavu izvode Pero Juričić, Biserka Ipša, Ivica Pucar, Tara Rosandić i Žarko Potočnjak. Ova predstava talijanskog nobelovca je urnebesna komedija o ljudima na rubu egzistencije… Priča koja govori o dva para: mlađem i starijem, što se na svakakve načine snalaze u neimaštini. U jednom trenutku ti pokušaji prerastaju u socijalnu pobunu: žene, koje, ipak, snose glavnu odgovornost za obiteljsko preživljavanje, tj. vode računa da njihove obitelji svaki dan imaju što pojesti - odbijaju u trgovini platiti ono što su kupile…
Pobuna malog čovjeka
Dario Fo je ovaj tekst napisao prije 30 godina, kaže nam nakon izvedbe redatelj Kunčević, u vrijeme kada smo još drijemali u socijalizmu. Danas smo u slobodnom svijetu o kojemu smo imali iluzije: mislili smo da će odjedanput cvasti ruže svakome i da će tržište, u smislu ekonomije, to sve riješiti.
"Tržište ne da to nije riješilo nego nas je dovelo do ruba kraha. Sad se ponovno traži intervencija države… Patimo, uz ostalo, nevolju cijeloga svijeta koji je u ozbiljnoj krizi. Da, tekst je pisan prije 30 godina, ja sam ga adaptirao za hrvatske prilike i neprilike, ali to je naša stvarnost - moraš krasti da ostaneš živ", kaže nam Kunčević. Na pitanje kakva je u tom smislu uloga umjetnosti, razbuđuje li nas, Kunčević odgovara potvrdno.
"Ono na što smo mi navikli, pomalo oguglali i ono što pomalo prihvaćamo kao neminovnost, umjetnost nam kaže da nije to baš tako - da je to devijantno, da je to nešto što ne bi trebalo biti", kaže Kunčević, napominjući da ova predstava jest društveno angažirana, ali ono što smatra njezinom vrijednošću jest to što je taj njezin društveni angažman iskazan kroz visoki kazališni artizam.
"Ja sam uvijek za društvenim angažman, ali to uvijek mora biti jako dobro umjetnički oblikovano", kaže Kunčević. Ova je predstava satira, kaže nam glumac Žarko Potočnjak, jedna vrsta pobune malog čovjeka unutar potrošačkog društva u kojem on pada sve niže, niže i niže, i jednog dana to rezultira njegovom pobunom. Dario Fo je bio jedan vrlo pošteni europski ljevičar - bio je pravi, otvoreni borac za prava malog čovjeka", kaže ovaj glumac.
Još uvijek bez rezultata
"Kultura nas poziva na pobunu, ali to je začarani krug. Naprimjer, ekskluzivna umjetnost ili tzv. umjetnost dobiva velike dotacije, velike mogućnosti da se realizira, dok, s druge strane, naša mala želja da obiđemo Hercegovinu u našoj državi ne dobiva mjesto koje bi poželjeli. Pobuna postoji, prisutna je, ali još uvijek se ne može rezultirati. Kad se dođe s temama kakve je Fo pisao za radnike, pa je te komedije igrao pred tvornicama, jednog dana možda će to i roditi nekom pobunom. Za sada je to borba koja još ne daje one rezultate koje bismo htjeli", kaže Potočnjak.
Danas je, kaže, gotovo sve na prodaju i uz naplatu.
"Nisam protiv toga da i kazalište zarađuje i da se samofinancira, dapače, kazalište mora dobiti svoju publiku, publika mora kupiti karte…, ali… Mi Histrioni smo uvijek bili ‘zločesta djeca’, ali danas neke egzibicije dobivaju neusporedivo veće dotacije od nas", kaže. Reakcijama publike je prezadovoljan. "Uživali su i odrasli i klinci", kaže.
Jednako je oduševljena i glumica Biserka Ipša.
"Imate krasnu publiku. A igrali smo predstavu i pred više i pred manje publike - vaša je reagirala točno, i to je ono staro pravilo da publika dobije predstavu onakva kakva je. Vaša nas je publika nosila svojim smijehom, svojim aplauzima, to daje krila i mi smo sve bolji i bolji. Čapljina je krasna, prvi put sam u Čapljini i mogu reći da sam skoro pa potresena vašom gostoljubivošću, a Trebižat je čaroban, ovo je mjesto kao da sanjam kako je lijepo. Prekrasni ste domaćini", oduševljena je Ipša. Za današnje vrijeme, vrijeme liberalnog kapitalizma, kaže da je strašno da ga ne zanima previše kultura. A izdržali smo stoljeća upravo zahvaljujući kulturi.
"Predivno je to kako je vi njegujete u Čapljini. To je ono što nas može spasiti, što je jako, jako važno", kaže Ipša. Nije lako igrati predstavu 26 dana svaku večer u drugom mjestu.
Dubrovački redatelj Ivica Kunčević prvi put režira u Histrionima, i prvi put je na jednoj ovakvoj turneji koju Histrioni imaju već 30 godina - turneja na kojoj se predstave igraju u neobičnim mjestima.
"Ovdje je prekrasno. Publika je bila zadovoljna, to se vidjelo i po reakcijama za vrijeme i nakon predstava", kaže Kunčević.
Potočnjak: Nevjerojatna ljepota
A to, je li naporno igrati predstavu 26 dana svaku večer u drugom mjestu, Potočnjak kaže ovo:
"U mladosti sam se bavio trčanjem, istrčao sam i polumaraton, 22 i pol kilometra, i nema odustajanja - negdje u glavi vam stoji cilj, zadatak, i on vas nosi. Hoćete li se poslije srušiti ili ne, to ćemo vidjeti…", kaže sa smiješkom.
Žarko Potočnjak nije prvi put u Hercegovini, ali dio ekipe koji je ovdje prvi put, prezadovoljan je, kaže ovaj glumac.
"Kad su došli i kad su vidjeli ovo polje i ovu pozornicu, nisu vjerovali da se jedan tako intenzivan kazališni događaj može ovdje dogoditi. Međutim, mi koji smo već tko zna koliko puta ovdje u Hercegovini, u koju uvijek volimo doći i sretni smo kada dođemo, mi smo i očekivali da to bude tako lijepo", kaže Potočnjak.
Ivica Kunčević: Ovo ovdje je kulturni pokret!
Ambijent Trebižata i Čapljine dojmio se ne samo redatelja Ivicu Kunčevića, nego i sve kolege. Obišli su buduće kazalište koje je Založba kralja Tomislava također pravi u Galeriji hrvatskog kulturnog središta u Čapljini, obišli su galeriju "Vjeko Božo Jarak" u Podkosi…
"To je kulturni pokret. Fascinirani smo kulturnim bogatstvom - prvo htijenjem pa onda bogatstvom koje grad ima. Narod opstaje preko kulture. Čapljinski slučaj je tog tipa - jedan identitet se brani kulturom", kaže Kunčević.
A kad smo kod odnosa kulture i grada, na naše pitanje je li danas sve na prodaju i uz naplatu, Kunčević opisuje kroz jedan slučaj: Dubrovčanin je koji cijeli svoj život radi na Dubrovačkim ljetnim igrama.
"Trebao sam raditi ‘Hamleta’ i radio sam ga, a ‘Hamlet’ se tradicionalno igra na tvrđavi Lovrijenac. To je sveto mjesto u teatru. Bio sam zgrožen kad sam saznao da se taj Lovrijenac prodaje za vjenčanja bogatuna i tajkuna. To je bio strašan trenutak, i napravio sam ‘Hamleta’ koji se referirao na to. To je bila prodaja koja je mene jako zaboljela i to sam pokušao umjetnički oblikovati", kaže Kunčević.
