Možda je ovo težak naslov za jedan tekst, jer sam pojam apokalipsa pretpostavlja uništenje i nestanak. Ali na neki način mi doživljavamo jednu sumornu stvarnost u kojoj je vidljivo propadanje, javna, politička i općedruštvena retardacija. Zanimljivo je da ljude opsjeda strah od pojedinaca, koji poput mafijaša svojim pojavama u skupinama, što lijepo obučeni u tamna odjela koracaju našim ulicama, čvrstim pogledima ulijevaju autoritet i po potrebi hvalospjevno s vremena na vrijeme govore kako su oni Hrvati od formata i na braniku hrvatskog interesa i ponosa.
Nije problem prihvatiti autoritet i poštovanje prema osobi iza koje bi ostajao napredak i prosperitet, takvim bi trebalo kupiti još modernije odijelo, nije problem u čoporativnoj snazu, jer bi se taj čopor nazivao timom i na kraju bi se moglo kazati - pa to su Hrvatine od formata.
No što se kod nas u Ljubuškom, ali i u županiji događa. Mi propadamo duhovno, svjetonazor smo zaboravili, savjest je otišla u nesvijest, nositelji vlasti vole čopor samo zbog osjećaja sigurnosti i imaginarne snage…. i kao takvi, zbog lošeg upravljanja, krađe, pronevjera i rušenjem hrvatske opstojnosti u Hercegovini postaju pravom smislu riječi nacionalni veleizdajnici.
Ovo nije teška kvalifikacija, jer je stanje u Ljubuškom i županiji dobro poznato, ono je i gore od onog koje se prikazuje. Na sve to lokalni političari samo zijevaju i grčevito stišću šaku kako će i na sljedećim izborima inženjeringom po selima srediti izbore. Ali, to više nije moguće.
Općinsku i županijsku vlast čini oko 70 posto osoba lažno obrazovanih (kupili diplome),skupina je poželjno radno okruženje, crna odijela baš priliče trenutku, čvrsti pogledi iz nesigurne glave očitavaju zbunjenost i nesigurnost, a ruka na hrvatskom srcu samo je njihova sramota, jer su na braniku osobnog interesa izvlačeći posljednju energiju iz društvene zajednice, koju su doveli do pogleda u apokalipsu.
Lažne diplome, gospodarski sunovrat, kulturocid, lažni kršćanski svjetonazor, socijalna neosjetljivost i stanje društvene odsutnosti i neodgovonosti su samo prilika da se malo ozbiljnije zabavimo životom općine.
Ljubuški ponedjeljkom s praznim ulicama već u 11 sati govori da nešto nije dobro, da ljudi ne pričaju, da se boje uličnih doušnika, koji prenose političkim obavještajnim službama na obradu njihove rečenice. Nema ćakula uz kavu o životnim stvarima, politika je zaludjela ljude i ubacila u torove. Politička manipulacija političarima služi samo za stvaranje lažne ugroze i stanja ludila u kojem samo kriminalci dobro plivaju.
Upravo to je najveća opasnost društva i pokazatelj režima opasnih ljudi, koji u trenutku poljuljanosti koriste sve nedemokratske metode da ostanu na vlasti.
I dobro je rekao fra Mario Knezović - sve su to zamke zla.
