Prostitucija, droga, krađa... "Mi Hrvati"!

Za Hrvate, koji na izborima godinama biraju svodnike, dilere, kradljivce i druge kriminalce, postalo je "normalno" živjeti u takvoj kriminalnoj životnoj sredini.

Svodnici i dileri, uništavajući narodno, kupujući diplome, čak s izmišljenih fakulteta, "pametno" organiziraju sustav vlasti umrežavajući policiju, tužiteljstvo i sudstvo, kako bi sprječavali dokazivanje svog kriminala. 

Izjavu Nevenka Barbarića: "Dakle, ja sam jedan od svjedoka gdje se unutar policije bavilo i prostitucijom i krađom auta i švercom cigareta i čak i droge i svim onim nedozvoljenim stvarima i nadam se da su to prošla vremena, vjerujem, uvjeren sam da su to prošla vremena!!", datu novinarki FTV-a, Ljubušaci nisu primili sa čuđenjem zbog njenog sadržaja, već su se začudili zbog razloga što je izrečena uopće.

Znači Barbarić je znao za taj kriminal i dopustio je njegovo činjenje. Svjedok je prostitucije! Što to znači? Je li možda gledao taj "karneval" i nije ga prijavio? Svjedok je kriminala s drogom! Zašto nije prijavio kriminalce? Je li ga strah bilo prijaviti ministre, ravnatelje policije, načelnike u policiji i ostale, koji su sve organizirali?

Kad je postao načelnikom koristio je slogan "Naš načelnik!". I to je bila laž, on nikada nije bio načelnik stanovnika općine Ljubuški, već je bio njihov (onih iz kriminalne priče) i svoj načelnik.

Neka objavi s koliko nekretnina i koliko novca trenutačno raspolaže i je li to mogao imati od svoje plaće. Nije, cijelo vrijeme je lagao i bogatio se.

Nevenko Barbarić nikada nije bio intelektualna veličina sposobna obnašati sadašnju funkciju. Guran od krim miljea dobro se ulizivao i pod kožu uvlačio lokalnim i mjesnim probisvijetima, koji su imali zadatak marketinga njegove osobne dobrote i pameti.

Kada društvo tone to je bila normalna pojava, ali zbog njega i onakvih kao on, mi se nimalo ne razlikujemo od Haitija.

Što će njemu Zdravko Boras?

Ako je Barbarić veličina, što će njemu nizina Zdravka Borasa. Rekao je da je svjedok prostitucije i ostalih kriminalnih radnji u policiji, a to znači da je znao za (ne)djela svog sadašnjeg nerazdvojnog političkog suradnika, istomišljenika i nečasno otpuštenog zaštitnika iz policije. Nemojmo zaboraviti da je Barbarić gurao i prethodnog Zdravka Borasa, kojeg su zvali "pošteni". Ajmo sada reći je li pošteni? To neće izreći ni ovaj Zdravko Boras iz Otoka.

Nevenko Barbarić je zaglibio čineći u općini nezakonite radnje. Tužitelji Vesna Ćavar i Borislav Čuljak nikada nisu pokrenuli bilo kakvu istragu protiv njega, i oni su zaštitinici njegovih nezakonitosti. To je vidljivo iz iscrpne dokumentacije.

Između Tužiteljstva i Krim policije postoji izvrsna suradnja u zataškavanju kriminala hercegovačkih političara. Kada pregledate dokumentaciju vidljiva su jedna te ista imena, koja su stvorila pravni prsten u kojem se kriminal vrti u krug. Zapravo ovi likovi društvo prave budalastim.

Barbarićev strah

Barbarić nije imao dovoljno sigurnosti kako će, prethodni Zdravko Boras, moći biti na visini zadatka, pa ga je zamijenio sa žešćim Borasom, za kojeg je znao da zna udariti policajca i da može, svojom čvrstom i kriminalnom rukom, uspostaviti "red i mir", po njegovom guštu.

Ali, zapravo sadašnji Boras je trebao biti zaštitnik njegovog lika i djela.

Eto, na što smo se mi Ljubušaci spustili. Na jednog Barbarića, kojem treba zaštita krim miljea, a dopustili smo da općina propadne i da budućnost naše djece bude upitna. Dopustili smo da najveći ološ organizira prostituciju, preprodaju droge i čini svakojaki kriminal i da tom ološu dopustimo dolazak na vlast. Apsolutno nenormalno, a rečeno nije nimalo pretjerano.

I ako mislite da je ovo jedini i najveći kriminal u MUP-u ZHŽ, grdno ste se prevarili.

Desetljeće i pol otišlo u privatne džepove

Zadnje desetljeće i pol je nepovratno otišlo u privatne džepove, prestali smo se kultivirati, razvijati, udisati slobodu i demokraciju.

A osobito naglašavam da smo postali lažni vjernici, jer smo potekli za zlatom, a ne kršćanskim moralnim vrijednostima, zaboravivši Božju riječ. Jesmo li se u Domovinskom ratu borili za ovo što imamo danas ili smo pogazili žrtvu poginulih branitelja i onih što su dali dio sebe za život u nacionalnom ozračju i slobodi. Mi, Hrvati u Hercegovini, smo stvorili ozračje kriminala i bijede, a godinama smo, što svjesno, što nesvjesno, podržavali kriminalce. A, ovi kriminalci svoju snagu vide u našem strahu. Pa, jel nas strah i do kada!? I na kraju pitanje - Zašto svi šute?