Jedan od mojih omiljenih pjesnika davno napisa kako nije vrime od nedilje za u polje poći, ali što ako vam se vjeđe pote od sve te stihovne grozote, ako ste alergični na pelud i gej parade, a cvijeće nezaustavljivo buja i prijeti vašoj opstojnosti?
Uglavnom, ne trebaš biti pametniji od prosječnog nogometaša ili ercegovačke sponzoruše da bi shvatio i povezao neke stvari. SDA je opet osebujno uletjela u predizbornu kampanju. U Mostaru je osvanuo predizborni plakat kojim nam se (još jednom) nudi recept ulaska u Europu – bosanski identitet.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine ovu nepotpunu državu čine tri konstitutivna naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Bošnjaci su mnogobrojni B i H muslimani koji su se, u nedostatku etničkog imena iliti narodnog identiteta, počeli tako očitovati od 1993. godine. Neću ulaziti u one priče o iskompleksiranosti bošnjačkog naroda zbog neimanja svog identiteta. To me ne zanima. Mislim da svatko ima pravo na svoj jezik, svoju kulturu te, na koncu, i svoju narodnost. Kad god ona nastala. Bošnjačkom narodu se ne smije negirati njihovo pravo na svoju narodnost, no problem se javlja kad određeni krugovi prosipajući i namećući panbosanske ideje pokušavaju nas opet prosvijetliti i uvjeriti da smo svi mi Bosanci.
Iako se neprestano kunu u Ustav ove naše mile države, i dalje se pokušava progurati nešto što je kontradiktorno. Ne želim da mi se sa sarajevskog gumna forsiraju i nameću ideje o kojekakvom izmišljenom državnom i nacionalnom identitetu znanom još i kao „bosanski identitet“. Izmišljaju se stara „bosanska“ plemena te se povijesne činjenice s neviđenom lakoćom iskrivljuju. Jučer Muslimani, danas Bošnjaci, a sutra - Bosanci. Svi skupa. Svoju upitnu sortu pokušavaju nakalemit na nas. Poštujem stvaranje njihovog identiteta, ali bih ih rado zamolio da ga drže za sebe.
DA je daleko najmoćnija bošnjačka politička stranka. Usudio bih se reći da i nemaju ozbiljnijeg konkurenta, izuzev SDP-a, koji je izrazito bošnjački i „bosanski“ ali svoju retoriku vješto krije iza multietničke fasade, te je dosta nezgodno što ideje o „bosanstvu od Ljubuškog do Višegrada“ proizlaze upravo iz spomenute političke tvornice. Zaklinju se u lažnu toleranciju, uporno guraju prave probleme ispod tepiha te prepušteni ideološkom vodstvu kvazi-intelektualca Muhameda Filipovića forsiraju perfidan bosanski hard-core nacionalizam.
Kreirajući bosanski identitet na području cijele „države“ otvara se mogućnost toliko iščekivane centralizirane države s građanskim identitetom. Ne želim biti zloban pa reći da je bosanski identitet ništa drugo nego farsa iza koje se kriju želje pojedinih Bošnjaka za dominacijom i hegemonijom u državi. Za razliku od nas mlađih, stariji će se sjetiti slične situacije u bivšoj Jugoslaviji kad su Srbi dominirali pod maskom „jugoslavenstva“.
Bosna i Hercegovina nije država nego europski protektorat. Mi smo vrtić koji nadgleda teta Europa. Trudimo se od ove naše vukojebine stvoriti nekakvu državu, ali – koliko god to SDA i njeni simpatizeri forsirali – ne postoji nacionalni identitet koji bi sva tri naroda povezao te ih obvezao na zajednički rad za interes i dobro ove „države“. Ukoliko se netko usprotivi „svebosanskoj ideji“, onda se dotični okarakterizira kao ustaša, Hrvat ili šta-li-već, te mu „prosvijetljeni“ Bosanac sugerira kako je tebi zapravo mjesto u Hrvatskoj, a ne u „njegovoj“ Bosni.
Ako dotični zanemari dobronamjerne savjete bosanskih fašista te poželi i ostati ondje gdje su njegovi korijeni, onda će ga Tunjo Filipović lijepo i nadasve mudro poučiti kako je on Bosanac katoličke vjeroispovijesti. Onda meni nekad pukne film pa mi dođe da im kažem: „Alo, obrezani? Ja sam ovdje rođen. Živim i ne mislim ići nigdje. Ovo je moja domovina. Baš kao i tebi. Ti nikome nemaš pravo nešto nametati. Pa ni naciju.“ No, problem je što takvu ideju ne zagovara samo jedan pojedinac nego ima ih vise s moždanim deficitom.
Dok se tolerira pa čak i svesrdno ide za nacionalističkom idejom sveopćeg bosanstva, Hrvatima se uporno prigovara njihovo „hrvatstvo“.
Jedna se kolegica s fakulteta zalaže za stvaranje bosanske nacionalnosti. Okej. Ne razumijem, ali poštujem. No, daleko vam bila kuća od mene. Dakle, onom predizbornom plakatu nije mjesto u Mostaru. Predizbornom panou koji zagovara stvaranje „bosanskog identiteta“ nije mjesto u Hercegovini. Pojedinci zaboravljaju da Hercegovina nije samo regija koju misle tako lako pokoriti. Hercegovina je način života. Preživjeli smo mi i veće i efikasnije i gadnije države. Preživjet ćemo i ovu.
