Da bi glasači pristali biti telad, oni ne smiju biti toga svjesni. Naprotiv njihov postupak mora biti moralno opravdan. Ne sa stajališta moralnosti namjera kupca, već moralne ispravnosti prodaje ničega za "nešto konkretno".
Narodna stranka (k)radom za boljitak nakon SDA osvojila je najviše vijećničkih mandata u Mostaru, pobijedila u Livnu, druga je po broju osvojenih glasova u Širokom Brijegu i Grudama. Razlog iznimnog uspjeha Lijanovića „analitičari“ pripisuju temeljitom radu ove stranke na terenu. Ako bi se temeljitim terenskim radom i mogao objasniti izvrstan rezultat u Grudama i Širokom primjerice, gdje su oni vodili agresivnu kampanju, kako objasniti da su Lijanovići osvojili Mostar bez i jednog plakata, bez ijednog predizbornog skupa, da nitko pa ni „glasači“ove stranke ne znaju tko su Lijanovićevi kandidati za Gradsko vijeće Mostara.
Objašnjenje je jednostavno. Svi ga znaju, a svi šute. Formula 1 glas=100 KM, plus 30 KM provizije za svaki doneseni glas, oproban na izborima za Hrvatski Sabor sada je dorađen tako da kupcu glasova jamči da prodavatelj neće uzeti stotku, a glasati za nekog drugog. I implementiran u sve četiri općine. Ali i drugdje.
Kako je taj model osmišljen manje je važno. Za Lijanoviće je važno da je uspio. On je potvrdio kako je čovjeka moguće kupiti za istu cijenu kao i ovcu, tele, ili omanje krme. Da će te jeftinije doći nego vol. Ako je tako moguće kupiti većinu hrvatskih glasača, moguće je i većinu srpskih i bošnjačkih, pa i oni su ljudi, od krvi i mesa, većinu siromašnih i neukih.
A u demokraciji vlast osvajaš glasovima većine. Kada glasača uvjeriš da njegov glas do sada nije vrijedio ništa, a da sada za to ništa može dobiti stomaraka, pa ako još ima četvero punoljetnih ukućana da se to ništa može učetvereostručiti, pa plus provizija za svakog koga nagovoriš da proda glas, njega neće biti briga tko je kupac -Tko god mi da stotku, glasat ću za njega, čulo se ovih dana po Hercegovini. Kupac dakle može biti i neki novi Hitler ili Staljin.Za osvajanje vlasti više ti ne treba ideologija, ni zastrašivanje, ni oružje. Sve možeš postići "demokratski". Pardon trgovački
No, da bi glasači pristali biti telad, oni ne smiju biti toga svjesni. Naprotiv njihov postupak mora njima samima biti moralno prihvatljiv. Ne sa stajališta moralnosti namjera kupca, već moralne ispravnosti prodaje ničega za novac kojim ćeš kupiti kilo mesa, mlijeko, pelene, djeci knjige za školu.- Evo glasam svako druge godine, a lopovi kad dođu na vlast samo grabe sebi. Ja od toga nemam ništa. Sve je to isto. Tim su riječima prodavatelji glasova opravdavali svoj postupak.
Prodaja glasa u Hercegovini postala je moralno ispravan čin za većinu. Od davnina ovdje je bila sramota prodati neku stvar iz kuće, makar ti i ne trebala, no nije sramota svoj glas, odnosno ništa dati onom tko ti jedini nešto konkretno ponudi . Dapače. -Kad neki mogu imati po dva džipa, kupovati djeci diplome, primati invalidnine, a rata nisu ni vidjeli, zašto je grijeh uzeti stomaraka kad ti ljudi već daju. Svaka im brate čast, kaže stariji čovjek iz jednog mostarskog prigradskog naselja.
Da je svećenik s oltara, pratar, tim ljudima rekao kako je to grijeh, kao što je grijeh prostitucija, preljub, krađa, kupovina diploma, da sloboda, demokracija, ljudska prava nisu stvari za prodaju, možda bi ljudi razmislili o tom što čine; da kupac može njihovu slobodu preprodati i za sto milijuna puta veći iznos, da umjesto plaća sutra mogu za svoj rad dobivati bonove, još više osiromašiti omogućujući kupci enormno legitimno bogaćenje. Da onaj tko nudi novac da bi kupio sveto ljudsko pravo, ne može imati časne namjere.
Ljudi su skloni povjerovati i onom što piše u novinama, ali novine ne pišu o kupovini glasova, tek po negdje se to spomene kao sporadičan slučaj, da se ne bi zamjerili budućoj vlasti, ili da ne bi izgubili dobrog oglašivača.
O HIV-u, koji se razvio u Hercegovini svi šute. I sveučilišni profesori. Zašto bi to osuđivali, pa i oni su prodavali ispite i diplome. I političke stranke šute o tome. Nije oportuno zamjerat se potencijalnom koalicijskom partneru. Za primanje i davanje mita prema krivičnom zakonu zapriječena je zatvorska kazna od tri godine. Ali, izbori prođoše, nigdje istražitelja SIPA-e, tužitelji ne reagiraju, a i Središnje izborno povjerenstvo kaže da je sve bilo regularno.
Sotona je uspjela. Sotona u nama. Stvoreni su klimatski preduvijeti za brzo širenje grijeha, bolesti. Iz Hercegovine na Bosnu i Republiku Srpsku. A ako se proširi u jednoj zemlji, zašto stati, zašto ne ići na regiju, širiti tržište, a onda organski rasti. Prijeći u Hrvatsku za početak, pa u Srbiju i Crnu Goru. Proizvod je isti samo ga treba upakirati u drugu ambalažu, kao pučku, bosansku i srpsku kobasicu. Pa ne živi sirotinja samo u Hercegovini, razmišljat će kupac, tržišno, kapitalistički, logički.
