Osobe s invaliditetom koje spadaju u kategoriju neratnih invalida suočene su sa zakonskom diskriminacijom, jer su invaliditet stekli u 'pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu'.
Osobe s invaliditetom su podijeljene u tri skupine - ratne vojne invalide, civilne žrtve rata i neratne invalide i bez obzira što se invalidi s istim postotkom invaliditeta suočavaju s istim problemima i poteškoćama, njihova prava se znatno razlikuju. Naime, zakonom je propisano da RVI uživaju prava ako je postotak invalidnosti od 20 - 100%, civilne žrtve rata ako je postotak invalidnosti od 60 - 100%, a 'neratni invalidi' za uživanje svojih prava moraju imati najmanje 90% invalidnosti. Osobe čiji je invaliditet nastao prije ili nakon rata nalaze se u podređenom položaju u odnosu na ostale dvije kategorije kada su u pitanju novčane naknade, zdravstvena njega i zapošljavanje. Koliko je ovakvih osoba u FBiH, ne zna se točno, ali je činjenica da ih ima mnogo. Oni žive u krajnjoj bijedi i predstavljaju socijalno ugroženu kategoriju stanovništva, a njihova bolest i teško zdravstveno stanje čine ih nefunkcionalnima u svakodnevnom životu.
Bez obzira na ovu činjenicu, državu za ovu populaciju i nije baš briga. U zemlji s više od pola milijuna nezaposlenih, gdje i najzdraviji teško dolaze do posla, osobe s invaliditetom, i ako bi bile u stanju raditi, do posla teško ili nikako ne mogu doći. U javnost je dospio primjer 44-godišnje samohrane majke koja zbog bolesti nije u stanju brinuti se o sebi, a još manje o djeci, čiji invaliditet u ovoj zemlji nije dovoljan da bi ostvarila pravo na novčanu naknadu.
"Amela (44), nezaposlena je samohrana majka dvoje maloljetne djece. Imala je tumor jajnika i maternice, podvrgnuta je histerektomiji. Nakon operacije zapala je u stanje teške depresije zbog koje je nekoliko puta pokušala samoubojstvo. Tri puta je hospitalizirana, a danas je pod redovitom terapijom i nadzorom. Nije u stanju obavljati dnevne obveze i skrbiti o djeci. O njima trenutačno skrbi njezina majka koja je i sama bolesna", navodi se. Novčanu naknadu nije dobila jer joj je invaliditet procijenjen ispod 90%. Zbog zakonske regulative veliki broj ovakvih osoba živi u krajnjem siromaštvu.
