Bilo je to 24. svibnja 1997. godine u Neumu. U našem herceg-bosanskom Neumu gdje su se nekoć Bošnjaci mogli prebrojati na prste, a danas inzistiraju na izgradnji džamije.
Tog dana je Sabor HZ H-B održao Utemeljiteljsku skupštinu na kojoj je usvojen Statut zajednice u kojemu su utvrđeni ustrojstvo Zajednice, ovlasti i načini odlučivanja tijela Zajednice i druga pitanja značajna za njenu djelatnost.
Evo, na Dan Herceg-Bosne zanimljivo se podsjetiti što nam je tada obećano i vidjeti što smo dobili, što imamo…
Prema članku 7. Statuta djelatnosti Zajednice su sljedeće:
- demokratsko povezivanje Hrvata BiH u cilju ostvarivanja duhovnog i materijalnog preporoda
- određivanje strateških pravaca i dugoročno planiranje nacionalnog, kulturnog, gospodarskog i općedruštvenog razvitka
- njegovanje solidarnosti i uzajamnosti unutar Zajednice
- osiguranje uvjeta za zaustavljanje iseljavanja Hrvata iz BiH, povratak prognanih i raseljenih pripadnika hrvatskog naroda i njegov demografski razvitak
- posebna zaštita i skrb za pripadnike hrvatskog naroda na prostoru cijele Daytonske BiH glede potpunog poštivanja međunarodnih standarda ljudskih sloboda i prava
- trajna skrb za očuvanje, obnovu i zaštitu kulturne i povijesne baštine hrvatskoga naroda na čitavom prostoru BiH
- osiguranje primjerene skrbi za obitelji poginulih branitelja, invalida i ranjenika, brige za djecu poginulih, njihovo školovanje i pravilan odgoj
- ostvarivanje pune kulturne emancipacije hrvatskoga naroda, kroz hrvatski jezik i hrvatski nacionalni program
- trajnu brigu za razvitak Sveučilišta u Mostaru na kojem se znanstveno-nastavni proces izvodi na hrvatskom jeziku i izučava hrvatska književnost i povijest
- odgoj i obrazovanje visokoškolskih i znanstvenih kadrova
- osnivanje sredstava javnog priopćavanja, TV, radija, dnevnog i tjednog tiska, knjižnica, elektronskog informacijskog sustava
- osnivanje gospodarskih tvrtki, zaklada, ustanova, financijskih institucija;
A danas imamo:
- Hrvati iz različitih krajeva su sve manje povezani, primjerice sve je veća netrpeljivost između Hrvata Posavine i Hrvata Hercegovine
- Strategija odlučivanja hrvatskog političkog kadra u BiH jednaka je nula bodova, jer vodeći hrvatski političari olako padaju pod utjecaj većega kojega podržava i Međunarodna zajednica i jednostavno nemaju kvalitetne mehanizme obrane
- Solidarnost unutar Zajednice? Nula bodova
- Od zaustavljanja iseljavanja Hrvata iz BiH nema ništa, jer konstantno se iseljavaju, dok prognanicima nisu omogućeni gotovo nikakvi uvjeti povratka na njihova negdašnja ognjišta
- Što se tiče zaštićenosti Hrvata na prostoru cijele Daytonske BiH zaštićeni su samo hrvatski političari koji su do ušiju zaglibili u kriminalu, pa postupno postaju „prodane duše“ kupujući svoju, a prodajući slobodu svoga naroda
- Obiteljima poginulih branitelja, invalida i ranjenika još se uvijek pomaže, međutim je li to dovoljno?
- Hrvatski jezik? Treba reći da se začuđujuće dobro održava, premda katkad „uši para“ jezikoslovlje pojedinih hrvatskih političara, gospodarstvenika, nažalost i novinara
- O Sveučilištu u Mostaru se uglavnom brinu gospodarsko-politički mešetari, a još se više brinu za „FABUS-e“ i slične institucije gdje se ne izučava hrvatska književnost i povijest, već gdje podobni kadrovi kupuju diplome fakulteta sumnjivog porijekla
- Osnivanje medija na hrvatskom jeziku je jadno, jer dobivanje vlastitog TV kanala je miljama daleko, dnevnog tiska na hrvatskom jeziku u BiH nema s izuzetkom tiskovina koje stižu iz Republike Hrvatske. Ista je stvar i sa tjednim novinama. Prema statističkim pokazateljima Hrvati su u BiH medijski ispred Srba i Bošnjaka jedino po pitanju Internet novinarstva, jer Srbi i Bošnjaci znatno više „upadaju“ na hrvatske Internet portale nego što je primjer u suprotnom slučaju
Zaključak:
Jadna je i žalosna borba hrvatskih političara i „intelektualaca“ u BiH kroz proteklo desetljeće po pitanju dobivanja svog Entiteta, svoje Republike, no bez obzira na sve Herceg-Bosno nek' ti je sretan rođendan.
Valjda dođu bolja vremena?







