Na širem popisu od 28 rukometaša na koje računa izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske, Željko Babić, pred nadolazeći kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre (od 8. do 10. travnja u Herningu, Danska), a gdje će Kauboji odlazak u Rio de Janeiro tražiti preko Danske, Norveške i Bahreina (u Brazil idu najbolja dva tima), našao se i Ljubušak Denis Buntić.
Ozljede Kopljara i Stepančića
Rukometaš višestrukog poljskog prvaka Kielcea je posljednji puta s Hrvatskom sudjelovao na jednom velikom natjecanju još prije više od dvije godine, odnosno na Europskom prvenstvu u Danskoj 2014. godine (Kauboji su bili četvrti). Ako se međutim prisjetimo da je Babić bez Luke Stepančića ostao još pred siječanjski Euro u Poljskoj zbog ozljede koljena, a da se čitav taj turnir također s koljenom mučio kapetan Marko Kopljar, a onda ga po povratku u klub, Barcelonu, dokrajčio, i upitan mu je nastup u Danskoj, poziv u pomoć iskusnom Buntiću je logičan zaokret. Sva trojica spomenutih su igrači na mjestu desnog vanjskog.– Čuo sam se s izbornikom Babićem koji ima problema s igračima na mojoj poziciji pa me pitao bih li htio uskočiti ukoliko bude potrebe, a ja sam kazao da nema nikakvih problema, pojašnjava Denis Buntić.– To se odnosi samo na ovu akciju. Osim toga ovo je tek preliminarni popis i ne mora značiti ni da ću trebati ekipi. Kasnije, ukoliko izborimo Olimpijadu, ne vjerujem da idem u Rio de Janeiro jer je tu dosta mlađih igrača koji trebaju iznijeti taj turnir. A i ne opterećujem se s tim previše, dodao je.
Nigdje više ne možemo na izlet
Buntić je prije par mjeseci napunio 33 godine, ali još uvijek igra na zavidnoj razini i u jednom od najboljih europskih rukometnih klubova s kojim je od dolaska 2011. godine po četiri puta osvojio domaće prvenstvo i Kup, a u Ligi prvaka u dva navrata bio treći.– Zadovoljan sam svojom formom u Kielceu, dijelim minutažu po pola sa suigračem Krzysztofom Lijewskim. Završili smo kao drugi u svojoj skupini Lige prvaka i slijede nam mečevi osmine finala s bjeloruskim Meškovom, dok smo u Poljskoj redovito prvi. Sve ide po planu, kaže Buntić.Poljska rukometna liga je dugo bila prepoznatljiva po jakim Kielceu i Wisli, sad se tamo još par klubova približilo onim najjačima, a ton natjecanju pruža i dosta Hercegovaca kao što su Buntić, njegov suigrač iz Međugorja Marin Šego, sugrađanin – Ljubušak Ivan Milas (Gwardia Opole, na posudbi iz Wisle), Čapljinci Nikola Prce (Azoty) i Nikola Džono (Zaglebie)…– Dugo je tu bio i Željko Musa koji je sad u njemačkom Magdeburgu. U sportu nikad ne znaš gdje će te put odvesti. A u Poljskoj je rukomet dosta napredovao, nije kao prije kad smo na gostovanja išli kao na izlet. Sad nigdje nije lako pobijediti, rekao je Denis Buntić.
Na ljeto napuštam Kielce
U Kielceu je od 2011. godine, ali klub planira napustiti ovoga ljeta.– Vjerojatno ću u inozemstvu igrati barem još dvije – tri sezone. Postigao sam dogovor s novim klubom, ali dok ne bude službeno, ne želim objaviti ime, kaže Buntić, a kao jedan od razloga odlaska iz Poljske ističe i težnju poljskog prvaka da pomlađuje tim.– Klub stalno postepeno pomlađuje ekipu. Imamo četiri igrača na mojoj poziciji, trenutačno Lijewski i ja dijelimo minutažu, a pored nas su tu još dva mlada rukometaša kojima u klubu žele u budućnosti pružiti priliku. Uz njih će kao nositelj igre i domaći rukometaš ostati Lijewski.
Ako me htjeli, igrat ću opet za Izviđač
Jedna od Buntićevih želja na izmaku karijere je zaključiti je jednom sezonom u matičnom klubu Izviđaču gdje bi tako zatvorio krug jedne odlične karijere u kojoj je, između klupskih uspjeha (s Izviđačem, Zagrebom, Cimosom, Ademarom i Kielceom), osvojio i pet medalja na velikim natjecanjima s Hrvatskom (dva srebra i tri bronce).– Pratim Izviđač i u kontaktu sam s trenerom Zdenkom Grbavcem. U Ljubuški se planiram vratiti i živjeti, a već sam rekao da planiram još jednu sezonu odigrati za Izviđač, naravno – ukoliko me budu htjeli, kaže u šali Buntić i dodaje:







