Već 14 godina od daleke 1995. godine, točnije od potpisivanja Daytonskog sporazuma, hrvatska se politika povija pod vjetrovima Sarajeva i OHR-a.
Ovih 14 godina prava su vječnost, kroz koju smo praktično izgubili nacionalnu jednakopravnost i jednak politički status u odnosu na Muslimane i Srbe. Ništa nam ne znači satisfakcija u riječima Paddy Ashdowna, kako su Hrvati u postratno vrijeme zakinuti u odnosu na druga dva naroda.
Politički potezi što su ih povlačili Petritschi i Ashdowni povijesno će biti zanemareni, ali posljedice koje su ostale po Hrvate povijesno će biti nepopravljive.
Nakon niza fatalnih političkih pogrešaka koje je napravio Dragan Čović, sasvim je prirodno da je na političku scenu izašla nova hrvatska politika u BiH, protiv koje se on bori hohštaplerski s nekakvim političkim igrokazima i obmanama ne samo svoje stranke, već i cijelog hrvatskog nacionalnog korpusa. Neuspjeh hrvatske politike u BiH naravno nije samo Čovićeva pogreška, ali on je njen nastavak posve sterilan i neučinkovit prvenstveno zbog egoizma i osobnog interesa. Iako bi želio da se sve oko njega vrti, što je zapravo nemoguće, jer Hrvati imaju i druge političare i institucionalizam u BiH, on je „crna rupa“ koja nas vodi u ništavilo. Ovo je temeljni razlog zašto Čović mora otići.
Današnjim izjavama u tiskanim medijima kazao je slijedeće: „Ako Ustav kaže da imate pet ministara od šesnaest, sve vam je jasno koliko ste jednakopravni – onoliko koliko vas netko može pustiti da nešto ispričate i onda dignuti ruku za ono što on zapravo želi.“
Koga Čović u ovom vremenu pravi ludim? Nas Hrvate ! Kaže da nismo ravnopravni i da smo primorani raditi kako se nekom prohtije, jer nemamo ustavnu zaštitu svojih interesa. On se već godina bori za nekakvu sitnu amandmansku promjenu Ustava, ništa ne radi po pitanju povratka Hrvata u RS, djeli državu kako drugi hoće i dnevno nas obasipa spektrom političkih teza koje nemaju veze s hrvatskim nacionalnim interesima.
U HDZBiH, iza Čovića, nema neke osobite karizmatične skupine koja bi predstavljala političku snagu. Zapravo Čović je sve „očistio“, oko njega je duga ledina.
Ali mora mu se odati poštovanje da je u svemu dobar organizator, interesni špekulant i sposoban za odanost, dobro nagrađivati.
Zoran Krešić može napisati sve.
Čovićeva medijska desna ruka je večernjakovac Zoran Krešić. Čovjek će napisati sve što mu kažete i na način na koji nalagodavac želi.
Zoran Krešić je novinar dnevničar, koji dnevne izjave sažima u tekstualne članke, koje naplaćuje na dva načina, kroz Večernji list i kroz poneko mostarko poduzeće pod kontrolom matične stranke. On je novinarsko nabrajalo prostrijelnog pogleda ispod mrkih obrva.
Uopće ne vjerujem da se umorio od političkih bljuvotina koje već nekoliko godina plasira u interesu Čovića. Razlog tome je i činjenica da niti nakon ispovjedi kod vjerskih karizmatičara nije osjetio što je ljudska poniznost, niti je svoju novinasku oholost barem pokušao kontrolirati.
Vrhunac njegove novinarske karijere je javljanje uživo iz Mostara s Čovićem u emisiju Otvoreno. Sam nastup na forumu HRT-a prokomentiran je od strane jednog gledatelja ovako:
Objavljeno: 01.04.2009. 00:01
Velika sramota je za Otvoreno, a i za HRT ova večerašnja ekstremno političko propagandistička i, usudim se reći iako bez argumenata, naručena emisija o BiH i bh Hrvatima. U emisiju su pozvani kao gosti isključivo pripadnici pro sanaderski orijentirane HDZ struje koja u BiH nema većinsku podršku kod Hrvata, ako je suditi na osnovu prošlih izbora.
Samo je biskup Sudar bio super partes, čak što više pred kraj emisije je i sam izjavio kako je sve rečeno u emisiji fino i krasno, ali u stvarnosti i praksi nema temelja jer zna mišljenje i poziciju predstavnika koje je odabrala većina.
Dopustilo se da Čović, koji ne obnaša nikakvu dužnosničku funkciju i ne predstavlja Hrvate u BiH, propagira sebe i svoju politiku; a kao, tobože, neovisni antipod je u emisiju doveden Zoran Krešić - njegov glasnogovornik, potpisan kao "novinar Večernjeg lista". Čemu sve to?! Isključivo jer je drug Sanader tog dana se sastao s njima i dao im potporu i omogućio im propagandnu emisiju u jednom od najgledanijih termina, na najgledanijoj tv kući.
Pitam se samo, zašto u kutku ekrana nigdje nije stajalo PP?
Jednostavno, HRT nas svakim danom sve više i više iznenađuje. Prilozi o bh Hrvatima, ili su tendenciozno huškački, poput onih kakve radi dossier.hr ili su političko propagandistički, kakve radi Otvoreno.
I nakon niza neuspjelih političkih obmana Čović je odlučio da nas odmori od „ujedinjavanja s HDZ1990“, pa „zalutale ovce“ poziva na povratak u staro stado.
Osobno Vam obećavam kako i ja Vas želim odmoriti od ovakvih tema, pa ću se posvetiti kolumniranju nekih drugih tema u BiH.
Tihić: „Branković mora dati ostavku!“
Na ovu današnju me nešto s razlogom natjeralo na pisanje, a to je zahtjev Tihića da Branković neopozivo podnese ostavku zbog kaznene prijave koja je podignuta protiv njega. Po ovoj optužnici Tihić u Dnevnom avazu kaže:
-Ako optužnica dobije pravnu snagu, odnosno bude potvrđena, pravilo naše stranke je da takva osoba, ako je član SDA, ne može obavljati stranačku ili javnu funkciju u vlasti. To znači da bi Branković trebao podnijeti ostavku - rekao je Tihić.
On je istakao i da nije detaljno upoznat s navodima optužnice i da će se to pitanje razmatrati na organima stranke, kada "budu imali sve elemente".
- U svakom slučaju, radi se o ozbiljnim optužbama, zloupotrebi položaja ili nekim drugim nečasnim radnjama. Podržavamo rad institucija za provođenje zakona, generalno. Radi se o ozbiljnom pitanju i Predsjedništvo SDA mora zauzeti stav - rekao je Tihić.
Za razliku od Brankovića , Čović ima nekoliko kaznenih prijava. Tihić želi zadržati snagu stranke i njen politički status u BiH.
S razlogom se pitam – imamo li mi Hrvati bilo kakve političke snage kada imamo jednog ovakvog predstavnika ne ulazeći u postojanost krivnje ili ne?? Taj se predstavnik, iako nema za to mandat, smatra jedinim pravim. Uz to je obezvrijedio hrvatsko zajedništvo zapisano u dokumentu Kreševske deklaracije, koja je svakako važan nukleus općehrvatskog političkog i nacionalnog djelovanja u BiH.
