O živućoj legendi bh. atletike, 87-godišnjem Boži Miletiću iz Ljubuškog i njegovim uspjesima i rekordima do sada su napisani brojni članci, čak je izdana i knjiga kroz koju je na 162 stranice, u sedam poglavlja, predočen Božin životni i sportski put. I uvijek se iznova ima što napisati o vrhunskom sportašu, rekorderu bivše Jugoslavije u bacanju koplja, državnom reprezentativcu te zemlje, te reprezentativcu i prvaku Balkana u toj atletskoj disciplini.
Zavidni počeci…
Kako su to činili mnogi, i mi smo započeli razgovor s našim sugovornikom prisjećajući se proteklih godina njegovog života, na koje može gledati s velikim zadovoljstvom.
"Uvijek se s radošću sjetim davne 1950. godine. Kao mladi srednjoškolac, na natjecanju u Mostaru osvojio sam tri prva mjesta u disciplinama: skok u vis, bacanje kugle i bacanje koplja. Upravo sam tada po prvi put u životu vidio pravo koplje i kuglu pa i sam, vjerujte mi, nisam bio svjestan tako dobrih rezultata", kazao je kroz smijeh Božo, koji do tada nije bio član niti jednog sportskog kluba.
Nakon izvjesnog vremena uslijedilo je učlanjenje u AK "Sarajevo", a potom prelazak u beogradski AK "Partizan". Božo je tako redao uspjeh za uspjehom, a na prvom klupskom natjecanju u svibnju 1955. godine njegovo koplje letjelo je na daljinu 59.70 metara te je s tim rezultatom postavio novi rekord Bosne i Hercegovine. A po pitanju sportskih natjecanja, i šezdesete godine prošlog stoljeća bile su izrazito burne…
Rezultat karijere
"Tih godina, sudjelovao sam na 10 međunarodnih susreta, od Sarajeva, Ljubljane, Beograda… Nikad neću zaboraviti 20. Balkanske atletske igre kada sam postao balkanski prvak u bacanju koplja, a te godine bilježio sam više puta prva mjesta na raznim natjecanjima", istaknuo je Božo.
On je, naime, najbolji rezultat karijere postigao u Berlinu u 35. godini života. Njegovo koplje se zaustavilo na 76, 74 metra, s čime je postigao državni rekord koji je ostao na snazi punih šest godina. On je, od te 1964. godine, želio poboljšati ovaj rekord čak do 80 metara. To bi se vjerojatno i dogodilo da nije bilo neugodne ozljede lakta, a zatim i ramena.
"Zadnji nastup imao sam u Ateni 1965. godine. Nisam htio ugrožavati svoje zdravlje pa sam odlučio okončati svoju sportsku karijeru. Ova priča bi zasigurno i dalje potrajala, no ozljede su učinile svoje", ispričao nam je Božo.
Osvrt na studentske dane…
Prisjetio se on i studentskih dana u Sarajevu, kada je kao student morao raditi i zarađivati za školovanje, pošto je njegova obitelj imala osmero djece i nisu imali mogućnosti financirati svima školovanje.
"Radeći na sezonskim poslovima, osigurao sam nešto sredstava za nastavak školovanja, a dobio sam i stipendiju u iznosu od 3.500 dinara. Bio sam i pretplatnik studentske menze, no hrana koju sam konzumirao nije bila dovoljna za obavljanje sportskih aktivnosti. Unatoč tome, i bez obzira na brojne nepogodnosti, bio sam uporan i snalazio se, jer je moja ljubav prema ovom sportu bila velika", rekao je naš sugovornik. I njegov brat Ilija također je jedno vrijeme bio aktivni bacač koplja, a od njega je imao štošta toga naučiti.
Uspješni sportaš i inženjer
Osim vrhunskih rezultata u sportu, ne možemo ne istaknuti kako je Božo bio iznimno uspješan i na poslovnim poljima. Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Beogradu 25. lipnja 1962. godine te je stekao zvanje diplomiranog inženjera šumarstva - opći smjer, iz dva dijela: biološki i šumarsko građevinarstvo. Tri mjeseca nakon stjecanja diplome dobio je posao u "Energoinvestu", gdje je proveo 27 godina radeći kao vodeći projektant za ceste i druge objekte koje je projektirao i izvodio "Energoinvest".
"Nedugo nakon umirovljenja u spomenutoj firmi, prihvatio sam poziv tvrtke "Geoproming" iz Metkovića, gdje sam radio od 1996. do 2001. godine. Sa zadovoljstvom sam obavljao sve poslove, dobivši radno mjesto projektanta za ceste", zaključio je Božo, vrhunski sportaš i intelektualac, čiji je ukupan radni vijek, s radom u "Geopromingu", iznosio 41 godinu.
On i danas zna udijeliti pokoji savjet mladim sportašima, ukazujući im na to kako odgovornost, discipliniranost i upornost vode do impozantnih rezultata.
Knjiga
U 5. poglavlju knjige "Božo Miletić - od Lipna do svjetskih športskih arena", prof. Drago Lončar, atletičar - bacač koplja, član AK "Velež" Mostar, ASK "Split" i "Sarajevo" te juniorski prvak BiH i omladinski reprezentativac Jugoslavije u bacanju koplja, kazao je:
"Bio je moj uzor. Gledajući njega kako baca koplje, zavolio sam tu disciplinu. Da Božu nisu pratile česte ozljede lakta, njegovo koplje bi išlo daleko preko 80 metara. On zasigurno može biti uzor mladim ljudima, a osobito mladim sportašima kako u sportu, tako i u životu".
Kratki rezime sportskih dometa Bože Miletića
- Granicu republičkog rekorda Bosne i Hercegovine pomjerio je za 19,94 metra
- Granicu državnog rekorda pomjerao je 4 puta
- Državni reprezentativac ex Jugoslavije bio je od 1955. do 1965. godine
- Rekord Jugoslavije držao je od 21. lipnja 1959. do 2. rujna 1970.
- Prvak Balkana bio je 1961. godine
Recenzent prof. Božo Gagro o Boži Miletiću:
"Uistinu je hrabro i zahtjevno pisati knjigu o živućem čovjeku i sportašu. S druge strane, junak ove knjige zavrijedio je jedno ovako djelo, tim više što potječe iz naše sredine i što se o njemu upravo u njoj zna vrlo malo. Ova će knjiga dobro doći svima onima kojima je na srcu sport i zdravlje ljudi. Posebno mi je drago što knjiga govori o jednom izvrsnom atletičaru - kopljašu koji je slavu našega maloga Brotnja pronosio diljem svijeta 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća i svojim rezultatima zapanjivao tadašnje sportske stručnjake", istaknuo je u svojoj recenziji prof. Božo Gagro.
