Što je naš nacionalni interes u Ljubuškom? Katolički vjerski identitet, građanska sloboda, suživot i gospodarski razvoj.
Malo je toga kvalitetno, a puno više nekvalitetnog, pa je dokaz potpune izopačenosti i divljaštva.
Već dva desetljeća hranimo se velikom vrhunskom politikom, koju po selima "propovijedaju" potpuno neobrazovani politički stokilaši. Tako babe i didove hrane pričama kako Čović "voza" političke protivnike osobito Izetbegovića i kako je dobar s Miloradom Dodikom, vladarom nereda i propadanja u BiH.
Znači nit se borimo za život u vjeri, nit smo kao pojedinci slobodni, nit imamo kvalitetnog suživota, a gospodarski propadamo zbog nesposobnih političara.
Kada bi naši ljudi samo malo znali što se krije iza propasti Aluminija, što se radi u Elektroprivredi Herceg – Bosne, županiji i općinama, s noge bi na nogu potjerali političare na kakav nenaseljeni otok bez vode.
Umjesto da narod radi i gradi, duhovno bude sretan u Božjoj blagosti i zaštiti, većina ga je podivljala u potrazi za osobnom i interesnom važnosti srozavajući ljudski intelekt i sprječavajući duhovno uzdizanje.
Mora se priznati da nekima "dobro ide". Kradu narodno preko kapitalnih investicija, evo smo se pretrgli od investicija, koje narod nikako da kapitalizira, iznose novac u druge države gdje prave kućetine s bazenima, kupuju stanove, a sve to od narodnog novca, koji je kao "banana koja se vječno guli i jede".
Je li netko mogao zamisliti da će prije dva desetljeća ime Ljubuški na teritoriju općine biti napisano ćirilicom. Ah, da, i Čović je volio ćirilicu, zaboravili smo. Ćirilica je virus, sto posto.
Zakonom ćirilica je izjednačena sa latinicom, a općine su se obvezale imati putokaze na oba pisma. Poznavanje ovog pisma neće odmoći, možda nekada pomogne, a zakon je obveza. Komunisti su se prije rata bojali reakcije naroda ako putokazi budu napisani i ćiriličnim pismom, ali su njegovim učenjem u školama kompenzirali politički strah. Hercegovina je baš puna paradoksa.
Međutim, ovo danas nije odraz svijesti za znanjem i poznavanjem drugih pisama, već je rezultat političke evolucije unutar Hrvata u režiji HDZ-a BiH i uspješne reklame gostujućih srpskih kolumnista u pojedinim hrvatskim medijima. Mora se reći da su Dodikovi ljudi izvršili zadaću.
Koje su razlike danas između Srba i Hrvata. Još veće nego prije, ali imaju i nešto zajedničko. Sve im propada.
Ljubušaci moraju tražiti spas sami. To su kadri, mogu i sigurno je da hoće.
