Biskup banjalučki Franjo Komarica u uskršnjem intervjuu kaže kako ga žalosti što i ovaj Uskrs ljudi diljem svijeta, umjesto s porukom mira, dočekuju u ratovima i stradanjima diljem svijeta.
Osobito su ga, kako je dodao, potresle nedavne slike djece stradale u bombardiranju kemijskim oružjem u Siriji jer je opet doživljavao na djelu ono što je doživljavao u svom gradu, Banja Luci, u svojoj zemlji, BiH.
Igraju se bogova
Podsjetilo me to na mnoge razgovore s vrlo utjecajnim ljudima politike, da ne kažem stratezima svjetske politike i događanja, koji se igraju bogova, gospodara ljudskih života i života cijelih naroda. To nije božje sjeme, to nije božji trag. To je prkos Bogu
, pojasnio je biskup Komarica podsjetivši da su se prije nešto više od dva desetljeća mogle gledati slične strašne scene iz Sarajeva.
Isti rukopis se ponavlja. To su mi isto rekli nedavno na skupu političara u Berlinu s kojima sam razgovarao. Kažu, biskupe, isti rukopis se piše i kod vas, i na Bliskom istoku, Ukrajini, drugim sredinama gdje se vode natjecanja velikih koji odlučuju o malima
, kaže Komarica te ističe da je jednako bolan i nepravedan mir, o kojem treba govoriti, kakav je onaj u BiH.
Ima mira i u groblju, ali mi nismo još u grobovima. Ima mira i među robovima. To je ropski mir. A, mi nismo robovi i mi kao kršćani se osjećamo slobodno. Ako vas je sin božji oslobodio onda nemate pravo biti ničiji robovi. Morate nastupati slobodni, u ime božje, morate druge ljude poučavati da i oni se ne smiju praviti ničijim robovima, da ne smiju nikoga porobljavati. Uvijek ću govoriti u ime obespravljenog svakog čovjeka, jer je svaki čovjek moj brat i za mene zaduženje. To mene uči moja vjera
, ističe biskup banjalučki ponovivši da su ovdje Hrvati-katolici dobrano satrveni, iskorijenjeni, de facto iz pola zemlje koja je njihova domovina.
Njegov je stav i da bh. političari trajno pokazuju svoje lice.
Imam mišljenje i o političarima domaćim, ali ovdje glavnu riječ imaju stranci. Oni trebaju ovakve političare. Meni stranci, mislim na ozbiljne ljude koji su utjecajni, kada ih pitam zašto ovo rade s bh. političarima, zašto su oni samo marionete u rukama stranaca, kažu da se čude našem ludom narodu zašto šuti. Jer je to, valjda, takav način upravljanja narodima. Evo ti narode sloboda, izaberi sebi, kakve si izabrao - takve imaš. Oni dobro znaju da su ti političari takvi kakvi jesu i takvi im trebaju. Što reći čovjeku koji je predsjednik Europskog parlamenta a koji vam kaže: 'biskupe, ja nemam pojma šta ćemo s BiH. Ja ne znam. Evo, napišite mi vi neko pismo što da radim
, dodao je Komarica te ističe da u BiH svi stanovnici živjeti zadovoljni ako se njena bogatstva na pravilan način iskoriste.
Banjalučki biskup je ljut i razočaran ponašanjem građana BiH koji se ne bore za svoju zemlju, već iz nje odlaze te smatra da oni odlaskom iz BiH, zapravo, bježe od odgovornosti. U tom svjetlu on pita kojem to entitetu koristi prazna Posavina, okoliš oko Banjaluke, prazan okoliš u zapadnoj Krajini, prazan okoliš na svim stranama…
Temeljna prava
Biskup Komarica je govorio i o tome je li hrvatski entitet u BiH rješenje za Hrvate u BiH.
Nije mi dovoljno poznato što to znači entitet. Ako je entitet i hrvatski sličan entitetu RS ili sada Federaciji BiH, što će nam onda? Entitet RS znači da nema, ne postoje drugi narodi, članovi druge stranke već samo moje, jer sam ja gospodin Bog ovdje u ovom entitetu. Kakva je to onda lakrdija od države? To će biti samo strašna sramota za Hrvate i tobože taj hrvatski entitet, ako je to isto. Bez uvažavanja temeljnih ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i prava svakog čovjeka na vlastiti identitet i sva osnovna ljudska prava i slobode nema države
, kaže biskup banjalučki i poziva političare da krenu izgrađivati ovu zemlju.
Ako ja kao Hrvat hoću samo 'hrvatovati i ne znati ni za koga tko nije Hrvat i to iz moje stranke, onda ne trebam ja takvog Hrvata. Ja se moram sramiti takvog hrvatstva. Ako sam Srbin a ne mogu kraj sebe izdržati nesrbina i člana neke druge stranke, onda kakav sam ja to čovjek?
, zapitao je biskup Komarica.
Govoreći o tome kakve se poruke šalje u RS-u Hrvatima i Bošnjacima kojima se ne dozvoljava govoriti i svoj jezik nazivati kako žele, on ističe da čovjekovo pravo na identitet uključuje i pravo da ima svoj jezik te pita otkud pravo nekome da propisuje koji jezik smije, a koji ne smije postojati.
U osvrtu na posljedice proteklog rata u BiH, upozorio je da bez maksimalne istine i pravde neće uspjeti ono što se radilo i za vrijeme i nakon rata, a to je trajno pozivanje na praštanje i pomirenje.
