Neki dan mi priča kolega, bivši ratnik, kako je on 1995.g. na Livanjskoj bojišnici obilazio crtu zajedno s drugim zapovjednicima i operativcima i dok su obilazili crtu četnici su izvršili jak topničko pješački napad na položaje HVO-a. U tijeku borbe, jedan mladi dvadesetogodišnji vojnik iz Konjica je bio teško ranjen, granata ga izbacila iz bunkera i dok je on onako krvav ležao pored bunkera rekao je vojnicima koji su mu pritekli u pomoć:
Ja ću umrit', ali vi nemojte napuštat' položaje!
.
On dalje priča i kaže:
Ti hrabri vojnici su bili obični naši ljudi, koji su se žrtvovali za domovinu, a pogledaj ove naše političare danas, jad i tuga. Većina ih je iz duboke pozadine, drugorazredni i trećerazredni ljudi iz onog sustava. Mnogi od njih u vrijeme rata su bili veliki protivnici Hrvatske, Tuđmana i HDZ-a, a danas su poklopac svakom loncu i sve oni znaju. Ponašaju se drsko, bezobrazno i bahato, ponižavaju radnike, seljake, intelektualce i branitelje i na sve gledaju s visoka. Uništili su policiju, tužiteljstvo i sud, srušili pravni sustav i pravni poredak da bi zaštitili vlastiti kriminal, pljačku i korupciju. Uveli su političku podobnost, jedni mogu sve, a drugi ne mogu ništa. Zanima ih samo njihov privatni interes, skupocjena auta, plaće i privilegije, a uopće ih ne zanima odgovornost, rješavanje problema i služenje narodu.
Na kraju razgovora kaže
Da su se naši političari 10 posto žrtvovali u odnosu na branitelje, ovdje bi se moglo dobro živjeti i nitko danas ne bi selio s ovih prostora i napuštao vjekovna ognjišta
.
