Nimalo me ne bi čudilo kad bi mi neki stariji posušak kazao kako su Zvonko Jurišić, Lijanovići i još mnogi ŽZH - političari potomci starog dida Kikaša što ga je Antun Vrdoljak proslavio u poznatoj TV seriji.
Kikaš je mutio, vrtio, mlatio, žicao i trgovao iznimno lukavo postavši sinonim snalažljivog Hercegovca, ma gdje ovaj bio. Jednu bitnu prednost imaju današnji potomci budući da Kikaš nikada nije pripadao nekoj stranci, niti je imao mogućnosti biti političar.
Definitivno nije niti slutio kako će doći nekakva demokracija, odbori, zavodi, sindikati, udruge, skupštine, itd., gdje će svaka šuša i pijavica moći parazitirati na narodnim plećima. Nismo imali priliku upoznati Kikaša u ulozi političara u hercegovačkoj državi, ali da jesmo, sigurno bi daleko dogurao. Kikaša nismo, ali Jurišića, Lijanoviće i ostale hercegovačke smogovce jesmo. Koliko se Kikaševa krv razvodnila s novim generacijama, sami prosudite. Nakon poznatog siječanjskog skupštinskog izglasavanja povjerenja Vladi ŽZH, gdje su za stotine tisuća maraka (neki kažu i milijune) kupovani ključni skupštinski glasovi, za obnašatelje vlasti HDZ1990 – HSP – NSRZB sve je krenulo nizbrdo jer se akteri u općem slavlju nisu znali primjereno politički ponašati s obzirom na težak gospodarski trenutak koji je zloguko prizivan na sva zvona, ali je ignoriran, sve dok nije postalo prekasno.
Najavljena je rekonstrukcija vlade u korist HDZ1990, iz koje se jedan dio političara, po općinskim izborima krajem prošle godine, odmetnuo, pa je i sam Jurišić najavio mogućnost da ga na mjestu premijera zamjeni netko iz HDZ1990. Od toga nije bilo ništa, jer pored neodlučnih i benignih "devedesetaša" Jurišić primiruje situaciju, kupuje kikaševim Lijanovićima obećavajući poticaje, tako da od rekonstrukcije ne bi ništa.
Početak ožujka predstavlja početak nove krize. Od rekonstrukcije Vlade ponovno ništa, kikaševi Lijanovići dobivaju prvi milijun KM, a kikašev Jurišić apsolutistički vodi Vladu zbog čega ministri HDZ1990 četiri mjeseca nisu dolazili na zasjedanja. Bez obriza na to, Vlada je nastavila funkcionirati, a na svim razinama se otvaraju sinekure i upošljavaju kadrovi po stranačkom i kumskom ključu. U duhu "tihe diplomacije" dva HDZ-a vode pregovore, koji krajem lipnja propadaju bez obzira što je HDZBiH na kraju želio popustiti zahtjevima HDZ1990 za premijerskim mjestom. Ministri iz reda 90-ke se, preko noći, vraćaju u Vladu, isplaćuju se novi milijuni kikaševim Lijanovićima i nastaje komesarska afera, gdje se, pod jakim političkim pritiscima na mjesto ravnatelja policije dovodi "konačno jedan profesionalac", koji nema zadovoljavajuću stručnu spremu. Budući da je stanje stručnosti u vlasti takvo kakvo jeste, svi su mudro šutili, što iz osobnoh interesa, što u strahu od revizije vlastitih diploma, gospodin Galić je "lišo" preuzeo županijsku policiju. Potom slijedi srpanjski rebalans kojim se smanjuju plaće i naknade u većem postotku nego je to zatražio MMF, kojega Jurišić, u nedostatku drugoga, roglašava glavnim krivcem. Jurišić bi trebao znati kako je MMF spasio BiH od potpunog kolapsa, te da je njegova uloga financijskog policajca bila neizbježna. Uostalom, uvjeti koje je postavio MMF se nisu morali prihvatiti, ali onda ne bi bilo novaca, a oko novaca se sve vrti, kako u ŽZH tako i na svim drugim razinama vlasti. Tako dakle funkcionira Jurišić, uzeti će novac, a onda će pljunuti ruku koja ga hrani, znajući pak, kako ta ruka drži narod za vrat. Sindikati, zgroženi uvedenim rezovima, najavljuju štrajkove, a vlast, bezbrižno odlazeći na more, poručuje kako neće imati sluha za postizanje kompromisa jer novca nema, a za to je dežurni krivac - MMF. Novaca za narod nikada nema, ni kada treba isplatiti po zakonu, a ni mimo zakona, kada treba isplatiti obećanih 100 KM za Lijanovićeve glasove. No, novaca se uvijek nekako nađe za mesare i glasove koji osiguravaju ostanak klike na vlasti. Gospodo Kikaševi potomci, zašto se toliko borite za ostanak na vlasti kada novaca nema? U ovoj cijeloj priči postavlja se tko je dobio, a tko izgubio. Narod je u konačnici izgubio najviše, jer su kreditima zbog kojih su smanjene plaće i druga davanja, zadužena sadašnja i buduća pokoljenja. Od političkih stranaka najveći gubitak ima HDZ1990, jer je dobio pridjev prevrtljive političke stranke, koja ne zna što bi, kako bi i kuda bi. HDZ1990 je kao stožernik Zajedništva iz 2006. godine imao priliku postati snaga koja vuče hercegovačku diližansu, ali nije uspio. Neki će reći kako je HDZ1990 politički "nevina djevojka", ali ona onda nije smjela dopustiti da se o nju "čaptaju i čerupaju" kikaševi unučići. Pitanje je koliko će listopadski sabor stranke ovu mladu djevojku uozbiljiti. Kikašev Jurišić je običan hercegovački politički galamdžija koji se okoristio rasulom koje vlada u HDZ1990 na svim razinama. HSP nema političku težinu u BiH, ali za nju je politički korisno da Jurišić galami kroz medije, jer tu galamu, koja je suštinski bezvrijedna, narod čuje. Jurišić je i prošloga tjedna pokazao kako je spreman pogaziti sve za još jednu stepenicu vlasti, kada se išao pokloniti Tihiću, preuzimajući ulogu štrajkbrehera, samo jer mu se učinilo kako bi u Sarajevu moglo biti slobodnih fotelja.
Lijanovići su najveći Kikaši, grabežljivci koji se ni ne trude sakriti svoju pohlepu. Pravit će oni i paštetu i salamu ….. za narod svoj!
Nisam zaboravio na HDZBiH. To je stranka koja nema što ponuditi, jer da ima, ponudila bi alternativnu vladu u sjeni, li bi se bar više od jednom oglasila na katastrofalno stanje i još gore upravljanje u ŽZH. Ali ta stranka nema ljude koji bi mogli kazati nešto afirmativno u teškoj političkoj i gospodarskoj situaciji. HDZBiH se da usporediti s političkom kukavicom, jer je njihova strategija zasniva na uzrečici: Zavadi pa vladaj. HDZ BiH je ustrojen kao malo poveća interesna skupina s jako zbijenim redovima. Ali kada ta skupina u svojim redovima ima Dragana Čovića, Radu Bošnjaka, Nevena Tomića, Ivu Miru Jovića, Lasića, Baketa, Barbarića i ostale, onda me podsijeća na četvrt u kojoj žive samo "Kinezi".
Jedinu pozitivnu ulogu sada mogu odigrati sindikati, tj. narod udružen u skupine koje se bore za obranu svojih prava. U sindikatima nema fabusovaca, jer su se fabusovci izborili za svoja prava. To je donekle dobro, ali ne i odveć, jer su sindikati klasični kampanjci. Za tjedan-dva doznati ćemo teče li i sindikalnim venama kikaševa krv.
