Istup Milijana Brkića u Franfurtu, rođenog Ljubušaka i drugog čovjeka HDZ-a Republike Hrvatske, koji je, pred iseljenicima, progovorio o stanju nacije i životne ugroženosti pod teretom pljačke i korupcije, je prodor razuma i istinski trenutak stvarnosti Hrvata ne samo u Hrvatskoj, vec i u BiH.
Društvo u kojem jedni grabe i uništavaju, dok drugi životare i utjehu traže u Božjoj riječi i djelu, prevršilo je svaku mjeru ljudskog razuma što nam je darovan od Boga. Nažalost, ovi potonji se više ni na Crkvu ne mogu osloniti jer su i nju grabežljivci upregli za svoje interese, uvodeči u vjerski i svjetovni život Hrvata kršćanina totalnu zbrku.
Milijan Brkić je odgovornost za stanje potražio i u hrvatskim novinarima, koje je optužio za širenje depresije i nemoći, ali nije kazao "Moj grijeh", nije, u napadu patvorene iskrenosti, priznao kako su stvarni krivci kriminalni političari, koji su u političkom rastrojstvu i nedoraslosti plemenitih nacionalista podlegli licemjerstvu i ulizivačini komunističkog modela ponašanja. U hrvatskom se društvu stvorio pravi kaos u kojem se ne zna za Boga, red, rad i zakon.
Sve ovo što je kazao Milijan Brkić se odražava i na našu mikro razinu. Nije ostao usamljen u svojim optužbama.
Prije par dana jedan lokalni svećenik, nazvati ćemo ga za potrebe ovoga teksta fra Patrik, optužio je pojedince u Ljubuškom, ne navodeći im imena, za širenje zla, smutnji i defetizma u javnosti, pravdajući te optužbe potrebom zajedništva i suradnje. Na svoj način sve je to pokušao potkrijepiti citatima iz Biblije u vlastitom tumačenju, koje, mora se priznati, nije ni blizu njegovom položaju i potrebnoj razini duhovnog pastira i intelektualca.
Umjesto da na primjeren način, kroz Božju riječ, osudi grijeh struktura i iskvarenost sadašnjeg društva, umjesto da stane uz pravdu i moral, fra Patrik se upustio u nemušto optuživanje, kao da smo svi slijepi, gluhi i nerazumni, kao da nam Bog nije dao um koristiti za pravično i pravilno rasuđivanje i prepoznavanje devijantnog stanja u društvu. Jeste fra Patrik pastir, ali ne mora nas nužno sve tretirati kao ovce.
Fra Patrik bi trebao odgovoriti, nakon istupa Milijana Brkića, tko je to stvarni krivac za stanje u kojem se nalazimo, zašto odlazimo, zašto imamo bordele u gradu, lažne diplomante, ovoliku korupciju i beznađe, kriminal u najvišim tijelima vlasti, stranačko kadroviranje gore no u prošlom sustavu. Jesu li veći krvici oni koju na to ukazuju, oni koji zatvaraju oči ili oni koji sudjeluju u tom zlu?
Tema je pregolema i zaslužuje tisuće stranica elaboriranja, ali očito je kako poruke i stavovi koji ne ukazuju na kriminal, ne šalju upute kako ga suzbiti, već kriminal otvoreno opravdavaju, prerasli su svaki moralni i razumni stav, nepriličan jednom pastiru.
Fra Patrik bi trebao, ako može spoznati, kao osoba izvan javnog života, ukoliko smogne razumne hrabrosti - uprijeti prstom u one koji su krivi za mirnodopska razaranja nacionalne imovine i kršćanskog duha u Hrvata općenito, pa i u našem malom, ali zacijelo velikom Ljubuškom.
Trebao bi, iz odgovornosti prema svom poslanju, iskreno preispitati svoju ulogu, zapitati se čijim stopama kroči i je li na Kristovom putu, te skrušeno uzviknuti "Moj preveliki grijeh!", a ne, poput Brkića, s figom u džepu krivnju prebacivati na fantomske "smutljivce i defetiste".
Hrabrosti treba našim pastirima, a ne ulizivanje moćnicima preko leđa naroda, zlorabljenje trenutne pozicije i izopačivanje crkvenog učenja.
