Pokušajmo ovih "Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk" proniknuti što je to što na što bi nas naši sveti mučenici, naši pobijeni franjevci i puk htjeli upozoriti. Sigurno je da ima dosta toga.
No za ovu prigodu pokušajmo razmisliti da li bi to moglo biti upozorenje na natpis koji su "osloboditelji" 1945. godine napisali na zidu samostana: "Kultura i prosvjeta bit će naša osveta."
Parola "Kultura i prosvjeta bit će naša osveta" nije samo parola nego trajni projekt
Ne treba puno pameti da se vidi da taj projekt traje cijelo vrijeme i da u ovom vremenu doživljava svoj vrhunac. Kako bismo potkrijepili tu tvrdnju u ovom tekstu ćemo navesti nekoliko primjera iz Republike Hrvatske i nekoliko primjera iz ZHŽ.
I slijep vidi da, kada su u pitanju Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, izgleda kao da su upravo ta dva ministarstva predodređena za one lijevo liberalnih stavova. I da svatko onaj koji bi prekinuo program i parolu "Kultura i prosvjeta bit će naša osveta" ili ne može doći na čelo tih dvaju ministarstava ili ako slučajno dođe bude smjenjen po kratkom postupku i po prijekom sudu. Bilo zbog bizarne Lapsus calami, fusnote ili kape.
Kakvo je stanje u obrazovnom sustavu zorno pokazje činjenica da je jednome od najuglednijih suvremenih intelektualaca prof. dr. Mislavu Ježiću onemogućen rad na Filozofskom fakultetu zato što drugčije misli i jer je vjernik i katolik
kako je to definirao uvaženi doc.dr.sc. Marko Alerić koji je stim u svezi kazao:
Akademik Ježić jedan je od deset najvećih stručnjaka Filozofskog fakulteta od njegova osnutka do danas. To je čovjek koji je akademik, nebrojenim djelima zadužio je Filozofski fakultet, izrazito moralna osoba. Vijeće FF-a nad njim je izvršilo odmazdu i osvetilo mu se jer drukčije misli i jer je vjernik, katolik
.
Te smjene i prijeke sudove prate Frljićeve kazališne predstave u kojima autor osobe iz javnog života koji su iskazani domoljubi, intelektualci i znanstvenici prikazuje sa svinjskim glavama, a na kraju ih likvidira, onako kako se to činilo 1945., metkom u potiljak. Sve više su na repertoaru predstave u kojima se na najgrublji mogući način vrijeđaju domoljubni i vjerski osjećaji naroda. Predstave u kojima se prikazuju blasfemične radnje poput prizora gole žene s hidžabom na glavi koja u jednom trenutku iz svojeg spolnog organa vadi nacionalnu zastavu.
Ne osrvnjuje se zastava samo u Frljićevim predstavama
Sjetimo se da smo i na području ZHŽ imali skrnavljenje zastave na što smo putem ovog poratala upozoravali u nekoliko članaka. I ponovit ćemo ono na što smo i tada upozoravali da je naopako okrenuta zastava iznad guzice polugole pevaljke bila jedna vrsta skrnavljnja zastave, a druga ito još ozbiljnija vrsta skrnavljenja bila šutnja i indifirentnost institucija ZHŽ. Čiji predstavnici nisu našli za shodno da o tome i jednu riječ javno prozbore do dana današnjega a kamoli da postupe po onome što im nalaže Ustav Zakoni ali i krikovi onih koji su za hrvatsku zastavu ginuli, robijali i bivali paljeni na lomači.
Šutnja resornih ministarstava i institucija ZHŽ je bila i kada su kočerinska djeca i župnik zbog natpisa na dječijim majicama sa imenom amaterskog nogometnog kluba i hrvatskog grba bili povrgnuti medijskom linču te poistovjećeni sa najtežim zločinima.
Šutnja institucija je bila i kada su u tom istom Kočerinu postavljani spomenici i aleja ćirilici.
O šutnji instutucija na "šušum bušum" diplome ne treba trošiti riječi jer je ona već nadrasla samu sebe i prerasla u davanje prednosti "šušum bušum" diplomcima u institucijama sustava.
Je li stanje obrazovanja danas u 21. stoljeću gore nego u 19. stoljeću!?
Koncem 19. stoljeća u vrijeme kada je fra Didak Buntić provodio odgojno obrazivnu reformu bilo je preko 80% nepismenog pučanstva. Međutim da se bilo koga tada pitalo da kaže šta je spol, odgovor bi znali svi i odgovorili bi bez imalo zadrške i ustezanja. Jer o tome se inače uči u prvim razredima pučke škole. Kada to isto pitanje postavimo danas u 21. stoljeću onda vidimo da sva obrazovna elita, Ministarstvo prosvjete i kulture, ravnatelji škola, kao i vodeći ljudi javnog i političkog života ne daju odgovor na to pitnanje. Šute na pitanje u svezi definicije pojma spol.
Hoće li ta i naprijed spominjana šutnja dovesti do kolonizacije društva rodnom i drugim totalitarnim ideologijama suvišno je i pitati.
Očito je da smjer u kojem ide obrazovni sustav nije dobar i da odgojno-obrazovni sustav sve više umjesto odgojni postaje preodgojni. I da je parola sa početka ovoga teksta itekako prisutn ali ne kao parola nego kao trajni program. Krajnje je vrijeme da se to promjeni.
