Autohtoni mostarski Hrvati s tugom poručuju da je 'stolni grad' pretvoren u palanku. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji su liječnici i školski profesori poniženi i ukazuju im se samo granični prijelazi. U Herceg bosanskoj županiji vlada bračni par Krišto. U Središnjoj Bosni su Čavara, Bradara, zastupnica Džambas, Pendeš, Mišurić kao rogovi u vreći. U Žepču je pocijepan općinski odbor…
Evo zašto je važno i zbog čega tako grčevito vođa HDZ-a BiH Dragan Čović u rukama drži istodobno stranačku batinu, poziciju predsjednika nevladine organizacije (HNS) i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Može glumiti i državnika i nacionalnog i stranačkoga vođu. Ali još i više, Čović kao predsjedatelj Predsjedništva BiH ima cijeli spektar mogućnosti da manipulira i javnosti podastire velike političke teme i priče, europski put i vrijednosti, novi izborni zakon, konstitutivnost Srba u FBiH i partnerstvo s Dodikom i pravi rat s Bakirom Izetbegovićem i tako komotno gurne pod tepih svađe i teški sunovrat kojeg već mjesecima proživljava njegov HDZ BiH.
Život sveden na poniženje
U Čovićevom dominantom stranačkom vladajućem kalifatu je život Hrvata sveden na sramotu i poniženje. Autohtoni mostarski Hrvati s tugom govore kako im je prelijepi grad pretvoren u mentalnu palanku koju krčmi nekoliko lojalnih tajkuna. Liječnici i školski profesori i nastavnici skoro gladuju i samo im se ukazuju granični prijelazi. Bolnice se dave u dugovanjima, a farmaceutske kuće naslonjene na stožernu oligarhiju zgrću desetine milijuna maraka. Poljodjelci nemaju poticaja, sela i gradovi, utvrde HDZ-a BiH, su opustošeni kao da ih je pogodio razorni tsunami. Livno, Tomislavgrad, Kupres, Lašvanska dolina, Žepče, Usora, ravna i plodna Posavina djeluju gotovo istrijebljeni i sablasni. Ostali su samo najodvažniji i sretnici koji imaju kakav takav posao, mirovinu ili možda neku ratnu ili socijalnu naknadu.
I zamislite, što je još od svega bolnije, opet nema toga fatalnog novog Izbornog zakona. A toliko se u njega kleo vođa Hrvata i njegova podanička svita. Za sve, pa i za taj zakon kriv je netko drugi, uglavnom Bošnjaci i desne i lijeve provinijencije. Grmi se svakom zgodom, ako ne bude novoga izbornoga zakona za Hrvate će nastupiti smak svijeta, život će stati.
Naravno, radi se o predizbornoj kampanji koja ima isključivi cilj razdrmati i homogenizirati, prioritetno članstvo HDZ-a BiH, a onda eventualno na nacionalnu empatiju i strah od muslimana pridobiti i po koji glas neodlučnih i pasiviranih birača.
Nezadovoljstvo
Zbog svega toga Čović i njegov HDZ tradicionalno se uzdaju i nadaju potpori crkve. Džaba Čoviću neupitni autoritet u stranci i uglađenost, njegovi promašaji, provučićevska i proruska politika, neiuspunjena obećanja i očajno ojađeni i obespravljeni život njegovih Hrvata lako mogu biti kažnjeni na sljedećim izborima. No, pitanje je vidi li katolički kler nekog drugog demokršćanskog političara u BiH od HDZ-a BiH, stranke koju su prije 28 godina i sami po mraku i barikadama stvarali. Šef HDZ-a vjeruje da će mu moćno svećenstvo biti potpora u homogeniziranju birača.
Ponajviše zbog toga šef HDZ-a BiH Dragan Čović može prilično spokojno promatrati kako mu se lokalni gladijatori u svađama iscrpljuju, a stranku gade i kod najstrastvenijih, poštenih, članova.
U Herceg bosanskoj županiji godinama vlada bračni par Krišto. Koliko su brutalni dokazuje politička eutanazija korektnog bivšega županijskog premijera Draška Dalića.
U Lašvanskoj dolini su sjednice općinskih odbora u Novom Travniku, Busovači, Kiseljaku, kao i zasjedanja Županijskog odbora pretvorene u poligone za brutalna podmetanja i obračune. Bog dragi ne zna tko je na čijoj strani, ali u glavnim rolama su udarne, ili se možda tako umišljaju, šefove perjanice, Zdenka Džambas, Marinko Čavara, Lidija Bradara, Mladen Mišurić, a iz prikrajka vatru često potpire i Nikola Lovrinović, Marina Pendeš ili neki jastreb iz ratnih udruga. Žrtva je bio županijski stranački predsjednik Nikola Grubešić. Što je u svemu najodvratnije ta mržnja se ponekad javno demonstrira na obljetnicama, polaganjima vijenaca.
U Žepču općinska organizacija nekako uspijeva odoljeti razornim turbulencijama iako se u tom malom herojskom gradiću odavno glasno priča kako zastupnik Ivo Tadić i poduzetnik Ivica Ćurić imaju svoj klan, a načelnik općine Mato Zovko drugi, te da su totalno margnilazirane mlade snage: dr. Oliver Radoš, Andrej Kajić i federalni zastupnik Damir Jukić. Za sarajevsku i zeničku organizaciju su mnogi i zaboravili.
Tuđi projekti
Generalno, daleko je od idile stanje u HDZ-u BiH, makar će se naročito u bošnjačkim krugovima nostalgično ustvrditi kako Dragan Čović nema alternative i kako čvrstom rukom dirigira svjojom homogenom stranačkom infrastrukturom. Ono što također upada u oči i para uši je jedna dosta bestidna kampanja koju stožernik provodi po sredinama u BiH, a koja prolazi bez posebnog opažanja. Naime, upadljivo je da se hrvatski član Predsjedništva i vođa HDZ-a BiH obvezno pojavljuje na ceremonijama pokretanja i završavanja nekih projekata. I tu ne bi bilo ništa čudno da se ne radi o projektima koje uglavnom financira Hrvatska ili neka strana država ili kreditorna kuća. Dokaz su česte posjete Tuzli gdje RH financira izgradnju Franjevačkog centra. Ne može se obnoviti odjel u Sveučilišnoj mostarskoj bolnici ili dodjeliti inozemna donacija Sveučilištu bez stožernika. Čović je bio i na otvaranju Doma za siromašne studente u Mostaru koji je izgrađen novcem iz inozemstva ili Hrvatske.
Čović je bio na otvaranju konzulata RH, oba dopisništva HRT-a, u Mostaru i Sarajevu. Postao je počasni građanin Odžaka iako praktično nije prstom mrdnuo da taj kraj dobije desetak kilometara autoceste. Redovan je gost na potpisivanju ugovora o obnovi kuća, vodovoda, puteva za hrvatske povratnike u RS-u opet novcima i materijalom iz Hrvatske.
To je pogodnost člana Predsjedništva BiH, jer neupućeni Hrvat i uz to glasač odmah pomisli, što se čovjek žtvuje za svoj narod. Od silnih projekata koje je pokrenula mašinerija HDZ-a BiH u svim ovim godinama samo bliješte, nažalost, granični prijelazi, a i njih je malo i pretijesni su pred najezdom izluđene mladeži.
Vlastodršci i ne žale za njima jer da su ostali možda bi glasali protiv njih, ovako u zemlji ostaje „zadovoljno" i disciplinirano članstvo i biračko tijelo koje bi trebalo donijeti nove mandate.
