Nakon trećeg dana ipak se osjetio novi pomak, pristigle nove količine otpada, vidljivo po zelenoj travi.
Šteta umjetničke rukotvorine!
Građani su i dalje ogorčeni, jer se ljudski brezobrazluk drznuo i izdigao iznad svih zakona, bez imalo savjesti i bilo kakvih moralnih vrijednosti. Ovaj su put izravno ugrožena dva vodena kristalno bistra toka, rijeka Vrioštici i potočić Draga.
Oba toka imaju, svaki svoju, zanimljivu stoljetnu priču.
U rijeci Vrioštici boravi Čovječja ribica, koja je, u nekoliko navrata, slučajno otkrivena, ulovljena, i opet pažljivo vraćena u rijeku, o tome su mediji u proteklih desetak godina dosta pisali.
Potočić Dragu krasi jedan poseban fenomen kad je u pitanju autohtona pastrva potočarka.
Ljubiteljima ribolova i prirode odavno je poznato kako pastrva potočarka posjeduje jedan svoj prirodni nagon, usljed čega vrši kratku seobu iz ljubuških rijeka i u taj potočić jednom godišnje polaže jaja.
Taj se fenomen među ljubiteljima prirode ljubomorno čuvao desetljećima, mještani su znali blizu izvora Drage, ispod Medića mlinice i Macanovih kuća, u pletene košare uhvatiti pastrve teške kilogram pa i dva. Valjda tu tajnu nema smisla više čuvati, ovaj ekocid sve govori.
Nemamo informaciju kako je ijedno od nadležnih tijela išta poduzelo po ovome pitanju, inspekcija slaže pasijans, Parkovi se bave naplatom parkinga i drugim modalitetima izvlačenja novaca od naroda, dok se policija istražuje zagubljene katance. U međuvremenu zlo i naopako se širi vodom.
