HDZ BiH i njegov vođa Dragan Čović se i definitivno nalaze u fazi političkoga rastrojstva. Da nemaju u rukama odluku Ustavnog suda u slučaju 'Ljubić' bez ikakve zadrške bi stožernike mogli tretirati kao političke mrtvace.
Da nema te odluke Ustavnog suda kojom je naloženo da se moraju promijeniti izborna pravila kod popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH vrh HDZ-a BiH bi morao spakirati kufere i poput pokislih golubova napustiti svjetla političke pozornice.
Neispunjena obećanja
Niti jedno strateško obećanje nisu ispunili, a Hrvate u BiH su zaveli i doveli na prag izolacije. Ali, nema nikakvog razloga likovati, taj odlazak je neminovan jer je sve razvidnije da je politika partnerstva HDZ-a BiH i SNSD-a, odnosno Dragana Čovića i Milorada Dodika već u obruču najjačih svjetskih igrača, na njihovu žalost onih sa Zapada, a ne s Istoka naše male državice. Ta će pogubna politika, jednako kao i ona iz 1993. godine, kada je najjačoj hrvatskoj stranci ključni partner bio Radovan Karadžić ponovno doživjeti debakl.
Zar ima netko više tako politički naivan i nepismen da ne prepozna da vrh Hrvatske nije tek tako i ne isključivo zbog 'dugog jezika' zabranio ulazak ministru obrane Srbije Vulinu na svoj teritorij, pod kišobranom NATO saveza, bez nečijeg miga i odobrenja sa strane? Ili da je netko slijep pa ne vidi da su se Amerikanci već snažno vratili na jug Europe s jedinim ciljem - zaustavljanja Rusa i njihovih ekspozitura, poglavito u Srbiji i RS-u, da izazovu različite sukobe na ovom trusnom području.
S takvim političkim profilima najtješnje već godinama surađuje vođa HDZ-a BiH. Draganu Čoviću uopće ne smeta ako je netko za njegovim stolom na tzv. crnoj američkoj listi ili se deklarativno i stvarno protivi euroatlanstkim integracijama BiH. Još jedan krug pregovora domaćih političkih aktera za nekoliko dana je možda i zadnja nada, na granici s utopijom, da bi se mogle zgotoviti promjene osporenog Izbornog zakona.
Upregnuta mašinerija
U takav senzacionalni epilog više nitko ne vjeruje niti u HDZ-u BiH pa čak niti sam vođa Dragan Čović čiji je antologijski optimizam postao odavno predmetom posprdnih narugivanja. Svjesni su u HDZ-u BiH da, velikim dijelom i zbog njihovoga inaćenja, diskriminirajućih rješenja koja su predlagali i proširivali na Predsjedništvo BiH, neće pomoći niti veleposlanica SAD-a Maureene Cormack niti specijalni predstavnik Lars Gunnar Wigemark da se udovolji njihovim apetitima pa pod svaku cijenu blokiraju čak i tehničke korekcije Izbornog zakona.
To je sociološki i psihološki veoma lako detektirati. Radi se o frustraciji, nemoći i nataloženoj nervozi, neskrivenim gubitničkim sindromima. Pojednostavljeno, mašinerija HDZ-a BiH, ali i nekih drugih stranaka želi i dalje varati, puniti i nadzirati glasačke kutije. U takvom rastrojstvu se već, za sada istina sporadično, izvlače prljave metode razračunavanja sa svakim i svima. Poslovično mirni Bariša Čolak, član užeg vodstva HDZ-a BiH, najavljuje tešku političku krizu s nesagledivim posljedicama. Čolak optužuje hrvatske stranke i pojedince da zavađaju i dijele Hrvate dok se 'Bošnjaci okupljaju i ujedinjuju', naravno protiv Hrvata.
Mediji pod nadzorom Dragana Čovića sve češće se bave oporbenim hrvatskim strankama i liju krokodilske suze zbog nemoći da se u RS-u svi okupe oko jedne liste i jednog kandidata za potpredsjednika RS-a. Pod tim se kao po pravilu dakako podrazumijeva da tu listu sastavi Čović i da on i upre prstom u ime tog zajedničkog kandidata. Potpredsjednik HDZ-a BiH i predsjednik FBiH Marinko Čavara je, po tvrdnjama svjedoka, nedavno na jednom skupu žestoko napao 'sivu eminenciju', neku magičnu crnu ruku koja navodno, kako se slikovito izrazio Čavara, već duže vrijeme rovari i želi iz daljine, iz Zagreba upravljati procesima u Središnjoj Bosni. Nikome na tom skupu nije trebalo dešifrirati da je Marinko Čavara mislio na Darija Kordića koji i ne krije da je nezadovoljan mnogim potezima vrha HDZ-a BiH prema Središnjoj Bosni i to mu je jednom zgodom na ugodnoj kavici u Busovači i skersao u brk.
Naravno, Čavara je nalog za napad dobio od stranačkoga despota i to je morao uraditi ako želi preživjeti u politici i biti visoko na nekoj listi.
Kampanja zastrašivanja
Zanimljivo je kako Čavara nije smio zucnuti o sve izvjesnijem kandidatu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Središnje Bosne. Naši izbori tvrde kako Čavara zna o kome se radi, ali mučki šuti jer tu osobu do sada blisku upravo HDZ-u BiH navodno gura svemoćni i 'opasni' kladiončarski lobi s toga područja.
U nekoliko navrata je 'megafon' Dragana Čovića, kako u Hercegovini oslovljavaju Marija Karamtića, na dosta neukusan pa i primitivan način članove sarajevskih stranaka hrvatske nacionalnosti oslovljavao kao 'halal Hrvate'. Taj bezuspješni pokušaj ismijavanja je naišao na osudu ozbiljnih ljudi i polučio kontraefekat. S obzirom da su istupi Čolaka, Čavare i Karamatića tek začeci prljavština, nije mali broj analitičara pa i oporbenih hrvatskih stranačkih prvaka i pojedinaca koji ne dvoje da će vrh HDZ-a BiH po nalogu šefa, u izbornoj kampanji posegnuti za 'erdoganovim' metodama linča, možda i 'mlaćenja batinom'.
Lideru HDZ-a BiH, čini se, život zagorčavaju najviše hrvatski generali iz BiH i drugi nezadovoljni i nabrijani časnici i branitelji. Uglavnom potkupljeni čelnici udruga nisu Čoviću jamstvo da može spokojno ući u izbornu kampanju i mirno spavati. Zbog toga je Čović pokušao posredstvom umirovljenih generala iz Zagreba podilaziti generalima HVO-a koji su pod prijetnjom policije i pravosuđa iz Sarajeva emigrirali preko 'grane' u 'lijepu našu'.
Jelavić, Jelić, Primorac, Obradović, Sopta, Glasnović su ignorirali propovijed o izbornim mukama pa je umjesto pomirbe Čović dobio na milodar samo noćne more i vjerojatnu objavu bespoštednog rata.
Sve je veća lista izmišljenih i stavrnih 'neprijatelja' HDZ-a BiH. Njima će se trovati i prepadati glave hrvatskih birača kako bi opet nasjeli i dali svoj glas za stožernike. Sarajevske stranke i desne i lijeve orijentacije, hrvatske oporbene stranke, umirovljeni generali, biskup Franjo Komarica, Amerikanci, europske birokrate koje podržavaju građansku opciju u BiH. Svi oni su urotnici protiv Hrvata. A, da ne zaboravimo, dokazani prijatelji su jedino Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. Ruski mišići su, prema zamisli stožernika u PIC-u, presudni za očuvanje hrvatskih, bolje kazati njegovih, interesa.
Sreća je po Hrvate što je stvarnost drugačija i što američka politička i vojna sila ovh dana demonstrira tko je gazda u ovoj regiji, pa je jasno da je anakrono partnerstvo HDZ-a BiH i SNSD-a poražena politika, a uskoro i pečatirana.
