Ljubuški je općina s toliko nepravde i bezakonja o čemu nisam mogao povjerovati dok sve nisam iskusio, posljednjih mjeseci i godina, na braniteljskoj koži.
Dok braniteljima danima iz policije dolaze prekršajne od 200 KM pa naviše, a nekima se nakupilo i preko 1.000 KM, ne mogu se, po tko zna koji put, upitati, jesmo li se mi branitelji borili za ovo što se danas događa? Jesmo li se borili za ovu nepravdu i ovaj siroti život što nekome donosi zlato, a drugima kruh i sol?
Sve postaje tužnije i tužnije, kažu depresija obuzima i ljudi se ubijaju. Zašto? Zbog čega ovoliko nebrige za mlade, nas branitelje i narod, kao da nas je uzelo neko prokletstvo?
Tko nama vlada? Kažu neki Barbarić, neki Kvesić i neki Boras. Prvi je prije nekoliko godine obznanio kako je svjedok svim oblicima kriminala u Ljubuškom i nikome ništa. Ljušti milijune po općini kao dijete banane, čitam na ovom portalu o petogodišnjim i desetogodišnjim planovima razvoja, lijepim investicijama ... a od svega toga ništa. Ni on sam više ne zna koga laže.
Kvesić je predmet šprdnje zbog diplome od tajkuna Ševe i uljuđenog ponasanja prema slabijem spolu.
Zdravko Boras u policiji je opet posebna priča.
Zbog bezakonja je izbačen iz policije. Postoje službeni dokumenti koji potvrđuju kako je krijumčario ukradena vozila sa zapada na istok. Udarao policiju i ljude. Sve zabilježeno. Barem se sve moglo pročitati. Barbarić kao svjedok kriminala u MUP-u, vjerojatno zna i tko je vozao prostitutke i krao grožđe. Baš fino, i onda ga, valjda za nagradu, stavi za ministra policije. Čitam neki dan, Borasu se sudi i u Ljubuškom za nevraćanje kredita, i u Hrvatskoj za nezakonitu mirovinu. Na čelu je minstarstva policije koje nama braniteljima preko podobnih agronoma i stjegonoša bezakonja šalje po nekoliko kazni.
Pitam se, hesu li ovi ljudi normalni? Jesmo li mi branitelji normalni?
Jesmo li se borili za ovo danas? Gdje su radna mjesta? Gdje je osmijeh na licu? Gdje nam odoše ljudi, susjedi i prijatelji i tko će otići zadnji?
Ovaj portal je mjesto gdje se mogu izjadati. No, za njega fra Dario Dodig kaže kako je zločinački. Onda i njega moram upitati zašto ga je uhvatila markomanija i zašto se druži s nevaljalima i ne ispovijeda im grijehe.
Ima još fratara kao fra Dario. Sveudilj se zahvaljuju "dobročiniteljima" i mole da nitko ne napada njegovo i njihovo zajedništvo. Zar je moguće zajedništvo fratara i onih iz bezakonja?
Sve je moguće dok se kršćanski moral, milosrđe i "ljubav" mjere novcem. A za to što se ubijamo i nestajemo krivo je more.
Nek' nam je dragi Bog na pomoći.
