I dok smo među najboljim zemljama kada su u pitanju konflikti, korupcija i kriminal, laži i obmane te permanentna kriza i dalje smo u ulaganju u obrazovanje, edukaciju ili digitalizaciju među najgorima na svijetu.
Otužna i jadna stvar je da se naše obrazovne institucije nalaze u takvom stanju da ne da smo posljednji na listama, nego ne možemo uopće doći u situaciju biti na najprestižnijim listama. Najpriznatija lista najboljih sveučilišta i fakulteta u svijetu jeste ona Šangajska, i dok se na njoj se nalaze sveučilišta iz Beograda, Zagreba ili Ljubljane, naših niti ove godine nema. Kada znamo sve probleme koje smo prolazili vezano za neprimanje za punopravnu članicu Europske asocijacije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA), zavrzlame oko toga da nam diplome nisu priznate izvan granica BiH (osim one sa Sveučilišta u Mostaru), neadekvatan kadar na našim sveučilištima koja su postala utočišta za propale političare, zastarjelu opremu i programe te politički utjecaj ništa bolje ne možemo očekivati niti u bližoj budućnosti.
Šangajska lista
Od sveučilišta u regiji, Sveučilište u Beogradu rangiran između 300. i 400. mjesta, kao i Sveučilište u Ateni. Ljubljansko, Solunski "Aristotel" i Atensko tehničko sveučilište pozicionirani su između 400. i 500. mjesta. Sveučilišta iz Maribora i Zagreba su između 500. i 600. mjesta, a Sofijsko sveučilište između 900. i 1.000. pozicije.
Među prvih 20 sveučilišta na ovoj listi samo ono iz Zuricha (19. mjesto) nije iz SAD-a ili Velike Britanije. Prvi je i dalje Harvard, slijedi Stanford, Cambridge, Massachusetts Institute of Technology (MIT), Berkeley, Princeton, Oxford… Na 23. Mjestu je Sveučilište Toronto, na 29. Kopenhagen, na 36. Sorbonne itd.
Pojašnjenja radi, Šangajsku listu svake godine objavljuje Sveučilište Shanghai Jiao Tong i smatra se najznačajnijim rangiranjem najutjecajnijih sveučilišta na svijetu. Osnovni kriterij za rangiranje po znanstvenim oblastima je broj objavljenih znanstvenih radova u prestižnim časopisima, broj nobelovaca koji su studirali ili trenutno rade na određenom sveučilištu, broj objavljenih znanstvenih radova na SCI listi, citiranost radova, utjecaj na nauku, utjecaj sveučilišta u regiji.
Lista britanskog instituta
Početkom kolovoza objavljena je i lista britanskog Instituta Quacquarelli Symonds (QS) za 2019., i tu je za našu zemlju situacija nešto bolja jer se na mjestu između 571. i 580. nalazi The Sarajevo School of Science and Technology. Dakle, ipak je jedno sveučilište "dobacilo" do liste, te je čak najbolje rangirano u cijeloj regiji, ali niti na ovoj listi nema niti jednog javnog sveučilišta iz BiH. Prema ovoj listi, Sveučilište u Ljubljani ponovilo prošlogodišnji uspjeh završivši u kategoriji između 651. i 700. mjesta. Sveučilište u Zagrebu bilježi pad i nalazi se u kategoriju od 801. do 1000. mjesta, gdje se nalazi i Sveučilišta iz Maribora i Beograda.
Na prvom mjestu američki MIT, potom Stanford, Harvard, California Institute of Technology (Caltech), Cambridge, Oxford, UCL (University College London), Imperial College London, Univerzitet u Chicagu i Švicarski federalni institut za tehnologiju (ETH Cirih).
Ova lista radi se na temelju šest kriterija: akademski ugled, ugled kod poslodavaca, omjer fakultetskog osoblja i studenata, omjer citata i akademskog osoblja, udio međunarodnog fakultetskog osoblja i udio međunarodnih studenata.
Teatar apsurda
I kako to u zemlju apsurda biva niti ovo vlastodršce ne da neće zabrinuti, nego će ih ohrabriti u daljnjim aktivnostima. U BiH se nažalost i dalje vode onom "imam svoje mišljenje, ali se ne slažem s njim" te je važno biti "partijski poslušnik" i o ničemu razmišljati, tek slijepo vjerovati "vođama" i podizati ruke kada treba. U takvoj situaciji niti jednoj stranci ne odgovara kritičko mišljenje, jer ste odmah izdajnik naroda, niti školovani i sposobni ljudi kojima se ne da manipulirati. Naravno, sve to rezultiralo je debelo manjim brojem studenata, ali i građana koji u velikom broju posljednjih godina bježe iz zemlje. "Proračunskim domoljubima" to nije niti važno jer oni niti su školovani niti mogu niti žele gledati veću sliku od one vlastitog novčanika te im se sva politika svodi na vlastito i bogaćenje rodbine i prijatelja.
I dok zemlje okruženja idu u reforme obrazovanja, digitalizaciju, razmišljaju o dualnom obrazovanju u nas se o tome tek tu i tamo stidljivo govori. Apsurdno bi bilo i očekivati od ljudi koji su na sveučilištima bili tek prigodom nekih svečanosti i obilježavanja da razumiju što znači obrazovanje i cjeloživotno učenje, što je globalni svijet i digitalno doba. Njima se "uključi lampica" samo na riječi novac, proračun, krediti, donacije te znaju samo onu "ima li mene tu". Obrazovanje, ekonomija, bolje ceste, infrastruktura, sigurnost, bolje zdravstvo nikad ih i nije previše zanimalo.
