Katastrofalni trendovi u ovoj zemlji u gotovo svim porama života neupitno su se svih proteklih godina odražavali i na obrazovanje, pa samim time i na visoko obrazovanje koje nam nikada nije bilo na nižim granama.
Sve veći broj privatnih sveučilišta i fakulteta upitne kvalitete, javna sveučilišna koja su nam izravno pod dirigentskom palicom politike te su utočišta za propale političare, zastarjeli planovi i programi, problemi s priznavanjem diploma, neispunjenje uvjeta ENQA-e… samo su dio šire slike puta u propast. Sve to, uz neupitnu činjenicu kako nam sve veći broj mladih napušta zemlju, ponovno je rezultiralo time da broj novih studenata opada, i to ne za malo nego na tisuće u odnosu na godinu ranije.
Niz je razloga za katastrofalno loše stanje u visokom obrazovanju pa samim time i za manji broj studenata. To je prvo prirodan biološki proces, ali i rezultat masovnog odlaska iz zemlje
, navodi Mirsad Đonlagić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i jedan od rijetkih političara koji konstantno upozorava na probleme u obrazovanju.
Niz loših odluka
Nadalje, tu treba, kako kaže, dodati potpuni kaos u visokom obrazovanju, nesređeno stanje javnih i privatnih sveučilišta. Jedan od važnijih razloga, prema njemu, jeste i opći pad kvaliteta na svim visokoškolskim institucijama, dakle i javnim i privatnim, uz tek poneke izuzetke.
Zbog svega pobrojanog mi smo trenutno u situaciju da kada djeca završe fakultete nisu u stanju reći: Da, mi to znamo i to možemo raditi! Naravno, i ponuda radnih mjesta je znatno manja nego je objektivno priliv studenata pa kada sve to uzmete u obzir naravno da se djeca odlučuju ići u Njemačku, Austriju ili zemlje sjeverne Europe te raditi bilo kakve poslove kako bi osigurali svoju egzistenciju
, poručuje Đonlagić.
Dodaje kako je godinama upozoravao na sve ovo, predlagao promjene zakona, da se ne može pobjeći od činjenice da postoje javna i privatna sveučilišta te kako je taj proces nužno potpuno kontrolirati.
Jednostavno je nužno osigurati da prežive one visokoškolske ustanove koje mogu osigurati kvalitetu, ali kvalitetu su svakom smislu riječi - kvalitetu nastave, prostora, profesora, asistenata. To smo propustili posljednjih 15,20 godina i jednostavno moramo ući u proces obnove pojma i svijesti za potrebom kvalitetnog visokog obrazovanja
, jasan je Đonlagić.
Još nije prekasno
Bez obzira na to da je nadležnost obrazovanja na entitetskoj, odnosno županijskim razinama ukoliko postoji dobra volja kvaliteta se može i mora osigurati jer, kako podcrtava, ne možemo dopustiti da loš profesor bila lošeg asistenta i odgaja lošeg studenta. Uz tom svima je jasno da studenti koji završe fakultet tek počnu učiti potrebne stvari kada se zaposle.
S obzirom da smo prespavali sve ove godine sada je potrebno mnogo više novca kako bi obrazovanje vratili u funkciju i standarde koji su potrebni kako bi napredovali. Ukoliko to ne budemo vrlo brzo uradili dodatno ćemo uništiti visoko obrazovanje
, rekao je Đonlagić.
U svakom slučaju, u ovoj zemlji se već dugi niz godina događa erozija obrazovanja, od najniže do najviše razine. Nije se vodilo računa o kvalitetu kadrova, programa, uvjeta rada i mnogo toga još, a svima bi trebalo biti jasno da mala zemlja poput naše u globalnom i digitalnom dobu može opstati samo kao "društvo znanja". Jesmo li zauvijek propustili tu prigodu, pokazati će vrijeme, ali sigurno još nije prekasno početi mijenjati sve ono što je loše.







