Smjena Vitomira Filipovića jučer na sjednici Skupštine ŽZH, već bi se odavno dogodila da je on član bilo koje druge stranke, osim jedino HDZ1990. Najgori je slučaj kad se takva odluka pomiješa s verbalnim obračunom, za koji se odlučio Vitomir Filipović.
Naime u politici još kada želiš s vlasti skinuti vlastitu stranku, što u svijetu nije čest slučaj, dotični se "pobunjenik" odmah na Časnom sudu izbaci iz stranke. To se isto trebalo dogoditi i s Ružom Sopta i s Lasićem, koji su u prosincu prošle godine izazvali krizu vlasti.
Svoju političku neodlučnost, koja ide unatrag deset mjeseci i njene posljedice HDZ1990 ŽZH će osjetiti sada, godinu dana prije novih općih izbora. Prisjetimo se da je Filipovićeva smjena trebala biti "odrađena" još u veljači ili ožujku ove godine, ali je tada predsjednik Vlade Zvonko Jurišić odigrao svoju rolu političke nekorektnpsti prema partneru na vlasti HDZ1990.
Je li se ovi potezom HDZ1990 ojačao, vidjet ćemo, ali da se okuražio jeste i to u dva pravca prema djelu svojih članova koji bi remudili s HDZBiH i prema HSP-u kojem u ovom trentku govori po principu, "tko je pravi gazda" i principu "što mislte možemo li i dogodine u koaliciju".
Za HDZ1990 je iznimno važno pitanje "čišćenja" redova od osoba koji je u ime neke hrvatske političke jedinstvenosti, koja je neupitna, razaraju iznutra, ali je isto tako bitno "ukrotiti" manekene u stranci koji guraju vlastiti interes.
U takvom obliku s jačanjem stranke s obrazovnim kadrom i radom na terenu stranka može postići zavidnu snagu.
U cijelom ovom slučaju HSP je rezerviran jer želi ostati na vlasti, a Jurišić je napokon spoznao da mu HDZBIH nije partner u skorijoj budućnosti jer je HSP zapravo jako politički slab.
Što se tiče HDZBiH ŽZH on je potrošio dvije godine političke energije isključivo za zavađenje stranačkih čelnika HDZ1990, igrao na kartu hrvatskog dušebrižnika i ništa nije promjenio na strukturalnim i organizacijskim promjenama u stranci. HDZBiH je stranka istih faca, većinom fabusovske obrazovanosti i provinijencije, bez političke zrele iskrenosti i manira pozitivističkog političkog djelovanja. U tri godine opozicijskog rada nisu imali političku strategiju da pridobiju javnost, da bez kavgadžijske orijentacije pritisnu vlast i biračima podastru novu političku strategiju.
Gledajući trenutačno stanje kod se na političkoj sceni nekih posebnih promjena neće doći osim čestih verbalnih optužbi, bez obzira što predstoji izborna godina. Svakako da NSRZB, stranka koja će polako isparivati s političke scene, odnosno njeni preostali nezavisni zastupnici neće vrludati iz klupe u klupu.
