Povratak profesora Pavlovića na djedovinu s maslinama

ljubuski.info

Svjedoci smo, nažalost, da se iz različitih razloga kuće i ognjišta u našim selima zatvaraju i gase, no ima i suprotnih i svijetlih primjera da se oživljavaju i vraćaju u život pradjedovska imanja i zemlja, od kojih se nekad živjelo, koja su hranila brojnu čeljad.

Primjer za to je profesor Ivan Pavlović iz Ljubuškog i njegovi sumještani iz obližnjeg rodnog sela Studenci, koji su se s puno entuzijazma, poleta i ljubavi posvetili svetoj grudi na kojoj su bezbrižno odrastali i stasavali gledajući i upijajući kako se roditelji bore sa škrtom zemljom kako bi djeci i obitelji osigurali koru kruha.

Šezdesete godine

Ovo bi mjesto tijekom ljeta, od početka lipnja do početka rujna, bilo naseljeno. Šest obitelji bi se kompletno iz Studenaca tu preselilo sa svojim blagom - ovcama, kravama, konjima, svinjama, kokošima... Doselili se moj otac Nikola, majka Anica i nas šestero djece i živjeli smo u ovoj kući. Tu je bio jedan fin veliki zid, gledali smo zalazak sunca, čuvali stoku, a roditelji su išli raditi, sadili duhan i nešto povrća u vrtlačama, a na obradivim parcelama uz Trebižat niže Kravice uzgajali su uglavnom kukuruz i grah. Uz kuće su bile i staje, posebno za ovce, a posebno za krave i konje, srušene su i sad ih nema. Trajalo je to sve do sredine 60-ih godina - prisjeća se prof. Ivan Pavlović, pokazujući na ostatke nekadašnje skromne kućice, za koju ga veže sretno djetinjstvo.

Pavlović je sveučilišni profesor u mirovini, u zvanju prof. dr. matematike predavao je na sveučilištima u Mostaru i Dubrovniku, a četiri mandata je bio dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Ima 75 godina, dobrog je zdravlja, pet godina je u mirovini. Radi se o predjelu koji Studenčani zovu Brdo, smješteno kilometar-dva jugozapadno poviše Studenaca, otprilike isto toliko udaljeno nizvodno od vodopada Kravica. Do rijeke Trebižat je samo koju stotinu metara, a odnedavno upravo tu preko njega prelazi most i autocesta na koridoru Vc. No, most i autocesta su uniže i udaljeni toliko da ne remete blaženi mir Brda. Od Kravice do njihovih imanja, ograda sa šumom i obradivim vrtlima, izgradili su 2007. makadamsku cestu u dužini 1,5 kilometara, a u tome je sudjelovalo oko 30 kućanstava iz zaseoka Barišići u Studencima. Sada tu dolaze, sijeku i koriste svoje drvo, obrađuju pomalo zemlju, uzgajaju određene kulture... Jedna stara kuća je obnovljena, napravljena je jedna vikendica, dvojica su zainteresirana to učiniti, a petorica su uzela koncesije na susjednom općinskom zemljištu.

Ja sam uzeo koncesiju za uzgoj maslina i manji dio za sadnju smilja, bratić Ivan je posadio šipke, Ivan Pavlović zvani Ićko masline, Jozo Pavlović također masline, on je obnovio kuću, i njegov brat Zdenko Pavlović šipke. Svima nam je ovdje lijepo, uživamo u miru na svojoj djedovini i radimo, prekrasno je mjesto i za rad i odmor. Uz sami maslinik, gdje je nekad bio vrtal, koji je u obiteljskoj diobi meni zapao, napravio sam vikendicu. Služi mi za potrebe rada u masliniku, ali posebice za odmor duše i tijela. Ovdje se izvanredno osjećam, opuštam i odmaram. Koncesiju sam dobio na 37 duluma, posadio sam 800 maslina, jedan dio je bio pod smiljem, no odustao sam od smilja i sad ću i tu posaditi još 200 maslina, tako da će ih biti ukupno 1.000 - govori zadovoljno.

Zlatna medalja za ulje

Njegove masline su stasale za ozbiljnu berbu u posljednje tri godine i za to vrijeme dobio je ukupno 2000 litara ulja. Maslinik je višesortni, pa tako i ulje. Na Danima mladog maslinova ulja u Dalmaciji, koji su održani u Vodicama pokraj Šibenika, dobio je zlatnu medalju.

Od ukupno 281 uzorka, njegovo ulje je ušlo među prvih 10 koji konkuriraju za izbor šampiona i osvojilo sedmo mjesto i zlatnu medalju. Ove godine je na Danima berbe masline 2018. u Mostaru, u klasi ekstradjevičanskih maslinovih ulja, dobilo najviše bodova, proglašeno je "asom" i osvojilo prvo mjesto i zlatnu medalju. Sve što proizvede unaprijed proda - u Ljubuškom, Čitluku, Čapljini i Mostaru.
Bili su mi stručnjaci iz Istre, s Pelješca i iz Šibenika i nakon što su sve pregledali i procijenili, rekli su da je ovaj naš teren, u najmanju ruku, idealan za masline. Prozračan je, uvijek ima zraka, uvijek puše s Trebižata, a sastav zemljišta je otprilike 50 posto zemlja, 50 posto kamen. Rezultat je dobar i kvalitetan urod masline - kaže na koncu prof. Pavlović.

Ivan Kaleb | Večernji list

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari