Sredinom 2009. godine dogodilo se potpisivanje ugovora između Nevenka Barbarića, tada Načelnika općine Ljubuški i direktora poduzeća ALBA iz Mostara Vlade Jerkića.
Ovaj ugovor netko je sastavio "kao sebi", jer iz svega izvire poanta "locirati, transferirati, zaključiti". Lociran je Ljubuški, transferiran je otpad, a zaključen je ugovor u kojem su žrtve svi stanovnici Ljubuškog, i sela i gradskog područja.
Po svemu sudeći, ovaj ugovor je i sastavljen upravo zbog stanovnika, njihove lisnice koju je trebalo oderati, a u korist mitomanije utemeljene na seljačkoj pohlepi osoba koje upravljaju općinom i koje u općini, odnosno sada gradu, vide plijen i žrtveno janje za neki navodno "viši", zapravo svoj sitni interes.
Trebalo je uništiti JKP Ljubuški
Djelatnost prikupljanja i odvoza otpada tada je oduzeta gradskom poduzeću JKP Ljubuški, koje je do tada poslovalo pozitivno, 56 radnika uredno je primalo plaću, iako ga je upravo politika zaduživala i potušivala, pa otpisivala dugove najviše razmišljajući o izborima i glasovima za stranku. Općinsko je vlasništvo bilo kao stvoreno za deranje od jednog do drugog izbornog ciklusa.
Za razliku od JKP Ljubuški sadašnje Parkovi doo posluje s gubitkom.
No o tome se šuti.
Ortački ugovor
Potpisivanjem ugovora Barbarića i Jerkića stradali su stanovnici Ljubuškog koji su ušli u ugovorni odnos s poduzećem ALBA. Općina se izravno stavila na stranu poduzeća ALBA, izručujući mu svoje stanovnike, jer je općina dotadašnju zakonsku regulativu promijenila u korist davatelja usluga tj. poduzeća ALBA.
Zar JKP Ljubuški nije mogao održati djelatnost odvoza otpada? Naravno da je mogao, ali to nije bio interes, jer ga je trebalo uništiti za račun poduzeća ALBA i Nevenka Barbarića, koji je nekada svoju djecu hranio iz JKP Ljubuški primajući pristojnu plaću.
Članci 2. i 10. ugovora
Kako su potpisivanjem ugovora stanovnici Ljubuškog postali žrtvene ovce političke primitivne pohlepe i oholosti obnašatelja vlasti, pokazuju članci 2. i 10.
Općina je tada ne samo isporučila stanovnike poduzeću ALBA, već ih je natjerala na potpisivanje ugovora po nametnutim uvjetima, od cijene usluge, pa do načina odvoza. U ovim člancima stoji kako će se donijeti nova Odluka o komunalnom redu i kako će općina učiniti sve, baš sve, ....(dalje pročitajte sami u članku 10.)
U članku 2. stoji kako općina Ljubuški plaća prijevoz otpada i odlaganje na odlagalište. Tako je Barbarić, uz obrazloženja na sjednicama vijeća, ...to treba tako biti...
, obilatim napojnicama, od po 320.000 KM na godinu, iz proračuna "častio" poduzeće ALBA. To su nezakonite radnje.
Što kaze zakon?
Članak 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu ZHŽ kaže kako se prijevoz i odlaganje otpada plaća iz cijene odvoza. U Ljubuškom ona je 16,95 KM, gotovo dvostruko više nego u Zenici (9.70 KM), gdje također ALBA posluje, ali ona u Ljubuškom od gubitaša postala profitabilna i to novcem ljubušaka koji se iseljavaju i postaju sve siromašniji.
Jesu li vijećnici znali za ovaj kriminal?
U općinskoj upravi postoje pravnici koji bi trebali nadzirati zakonitost upravljanja imovinom grada. Ni u ovom slučaju nisu bili na razini svojih dužnosti. Općinsko vijeće nije nikada odobrilo ovaj ugovor. Godinama je bio tajan. To je pravi ortački ugovor. Što je sve njime Ljubuški izgubio, a Nevenko Barbarić i HDZ BiH dobio?
Protiv Nevenka Barbarića i Vlade Jerkića započela je istraga, koju vodi tužiteljstvo. Nadamo se kako ista neće ostati samo mrtvo slovo na papiru.
