Od čega se Barbarić umorio?

Sadašnji gradonačelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić izabrao je loš trenutak za priznanje kako za nekoliko mjeseci odlazi sa te funkcije. Za nekoliko dana bit će obilježen dan grada srcedrapajućim literarnim programima, pa se takva vijest ostavi za kraj.

Kakva je zapravo Barbarićeva ostavština, nakon 16 godina provedenih na dužnosti koju je despotizirao okružen zelenim savjetnicima i osobama koje je nekvalificirane postavljao na pozicije u gradskoj upravi?

Bez prevelikog teoretiziranja, vratimo se u polovicu 2018. godine i na podatke Porezne uprave FBiH, po kojoj je Ljubuški najzaduženija općina u F BiH. Tablicu dužnika vrijedi još jednom vidjeti, iako je ranije objavljivan:

Na prvom mjestu dužnika je MUP ZHŽ, u vrijeme dok je Barbarić bio na vrhuncu moći i za ministre postavljao Borase. Bio je i svjedok kriminala svih vrsta od droge, šverca i prostitucije koji se veze za MUP ZHŽ. Bio je sklon i progonu ljudi, pa kada su se odvijale sulude akcije od strane kriminalaca iz policije, znao je fizički biti u "VAR" sobi nadgledajući i usmjeravajući iživljavanje onih koji su skrivali njegov kriminal.

Iz tablice je vidljiv dug gradskih javnih poduzeća, poduzeća u privatizaciji, državnih institucija, te privatnih tvrtki s čijim vlasnicima je Barbarić surađivao.

JKP je u vlasništvu grada i njegov dug je ukupan 10,6 milijuna KM. Da bi održavao likvidnost grada i kakve-takve aktivnosti, potezao je za krivotvorenjem dokumentacije i stavljanjem gradskih vijećnika u vrlo neugodnu pravnu poziciju.

Zaduženost grada se krije, a iznosi minimalno 70% jednog godišnjeg proračuna, što predstavlja nezakonito poslovanje. Novostvoreno Javno poduzeće Parkovi također posluje s gubitkom.

Niti nakon 25 godina od rata nema rješenja privatizacije. Vinarija je pokradena, plantaža više puta paljena, a radnici su gledali spremnike vina kako odlaze u staro željezo. U strogom centru grada su ruševine Duhanske stanice. Poslovna zona zjapi prazna.

Večinu svog mandata Barbarić je bio i prvi čovjek politike u županiji, te je njegova kadrovska politika obilježila sve institucije pa i poneku privatnu tvrtku.

Koordinirati sve te "žetončiće" nije lak zadatak, a kada su isti nesposobni, onda se sve sruši kao kula od karata. Odgovornost se, prije ili kasnije, mora preuzeti.

U takvoj situaciji, najlakše je pokušati pobjeći i prebaciti odgovornost "mladim snagama". No, nebrojeno se puta pokazalo kako dojučerašnji poslušnici, jednom kada izažu iz sjene "velikog vođe", prestaju voditi računa o njegovim interesima. Lanac zaštite, kojeg je Barbarić uspostavio, nakon njegovog povlačenja, zasigurno puca.