Skoro se dvadeset godina u Ljubuškom priča o tvornici za preradu povrća, 16 godina Nevenko Barbarić (ne)djelima kriminalizira vlast i društvo u cjelini, a sada, nakon polaganja temeljnog kamena tvornice za preradu rajčice na Kruševu, čime je razum i gospodarska logika pobijeđena, političkom moći fra Ševinog dobročinitelja Dragana Čovića, Ljubuški je doživio novi veliki poraz.
Nije da to Ljubuški nije zaslužio, obzirom na društvenu sljepoću i izbor puta pod upravom Barbarića, očito samo provincijski moćnog stranačkog čovjeka. Njegovu moć i kriminal su omogućili upravo Ljubušaci.
Čovićeva trgovina maglom
Premijer Plenković je, polažući temeljni kamen u Kruševu, obećao povećati pomoć za Hrvate u BiH, a Čović uzvraća i despotski, u ime naroda, kaže: Odužiti ćemo se glasovima.
Bila je to prava sjevernokorejska minijatura ispred europejca Plenkovića, demokratsko poniženje u Hercegovini. Dobročinitelj će hrvatske milijune platiti maglom. Onom istom maglom koja je, po Čoviću, glasačima navučena na oči, koji će, kao ovce na klanje, glasovima vraćati njegove dugove. On je pravi Matan kojeg će, za sitne novce, fra Ševo i drugi blagosiljati i promicati u dobročinitelja. Izgleda kako u u Hercegovini više ne stanuje zdrav razum, ljudskost i moral.
Unatoč tomu što je Ljubuški ponajbolje mjesto za izgradnju tvornice, zbog većih obradivih površina, natapnog područja i cestovne infrastrukture, tu primjedbu velikom vođi Čoviću Barbarić i svita nisu smjeli kazati, pa niti jedan iz bojne agronoma i stručnjaka poput bivšeg ministra MUP-a ZHŽ Zdravka Borasa i sličnih osoba koji predstavljaju ovaj grad i ljude, koji su ih slijepo birali, na vlastitu sramotu i propast.
Gdje su nestali ti slini i moćni Barbarićevi savjetnici s trgovačkom školom i Ševinim diplomama, agronomi raznih specijalizacija, od svinja do koprive i rajskih rajčica iz Ljubuškog polja? Gdje je je nestao ratar, direktor i savjetnik u Skupštini ZHŽ Dubravko Vukojević? Gdje su ljubuški lobisti i prijatelji?
Ljubuška zemlja je pokazala kako voli Podravkine rajčice, ali Podravka pravi tvornicu na kamenu, a to možemo porediti s tvrdnjom kako je isplativije praviti tvronicu za preradu krumpira na Velebitu, nego u Ličkom polju gdje se uzgaja.
Tvornica ili Sabor?
Podravka je možda mogla dobiti zemljište u Poslovnoj zoni Ljubuški, ta tamo se svakako proizvode džemovi u izvedbi vlasti bliskih obiteljskih gospodarstava.
No, Barbarićeve fraze i obećanja samo su godinama budile lažnu nadu i dizale ga u visine i poziciju lokalnog vizionara s kamena. Ovih dana, taj dugovremenski despot trguje ostacima svog političkog utjecaja kako bi izlobirao nešto drugo - mjesto na listi bh dijaspore za Hrvatski sabor. Međutim, ako slučajno i bude izabran, njega saborski mandat ne abolira od odgovornosti za milijune iz općinskog proračuna i uništavanje javnog dobra.
Uz to, Barbarić nema političku potporu za svoje želje, te bi, možda poput Bandića, mogao zaželjeti novi mandat gradonačelnika, jer više ne zna kud bi sa sobom.
Ovih dana reciklira moć u društvu sa Zdravkom Borasom, bivšim ministrom MUP-a, čovjekom duginih boja, obrazovnim tajkunom Milanom Ševom zbog kojeg je nestala arhiva HDZ BiH Ljubuški, Ševinim studentom Tihomirom Kvesićem i policijskim stručnjakom za kriminal Milenkom Madunovićem.
Tako bi, po Barbarićevom, opet trebali imati "lijepe investicije", prostituciju, kriminal i još koješta?
