Protekla 2009. godina bila je politički najturbulentnija u Zapadnohercegovačkoj županiji. Sve se mijenjalo gotovo kao na tekućoj vrpci, bilo je raznih otopljenja i zatopljenja, a godina se barem što se tiče vlasti ipak privela u mirnu luku.
Vlast koju čine HDZ1990, HSP Đapić – Jurišić i NSRZB, odoljela je napadima oporbenog HDZBiH i ušla usprkos gospodarskim iskušenjima u predizbornu godinu. Početkom 2009. godine zbog unutarstranačkih razmimoilaženja u HDZ1990 gdje je predsjednik skupštine Vitomir Filipović umalo vlastitu stranku zbacio s vlasti postavljajući svoju kohabitacijsku vladu s HDZBiH u kojoj nije bilo mjesta niti ministrima iz vlastite stranke, zamalo da je došlo do totalnog političkog obrata.
Za HDZ1990 su to bili najteži trenuci od osnutka, koji su recidiv ostavštine čovićeva HDZ-a, osobnih strahova za političku poziciju, lokalnog i osobnog umnog političkog provincijalizma samih aktera i žestokih podmetanja na svim razinama Dragana Čovića, kako bi se HDZ1990 u potpunosti poljuljao.
HDZ1990 se stabilizirao/h4>
Unutarnji problemi koji su na proteklom saboru izbacivanjem iz stranke anulirani, ostavili su sigurno velike posljedice na unutarnje ustrojstvo HDZ1990, koje novo čelništvo s Ljubušakom Ivicom Gašparom može poništiti jedino općom i iskrenom otvorenošću prema javnosti, britko iznoseći uspjehe i neuspjehe stranke, ali pod velikim uvjetom da u čelništvu više ne bude lokalnih negativističkih ciljeva koje bi pojedinci mogli pretpostaviti općem stranačkom cilju.
Jurišić, premijer ŽZH, početkom godine dobro se bio politički uzoholio, da je čelnike HDZ1990 natjerao da s HDZBiH počnu pregovore za novu koaliciju. Sve je propalo, jer je proljetna čovićeva ofanziva imala samo cilj konačni nestanak HDZ1990 i prisajedinjenje s njegovom strankom. Čović očito nije dovoljan negativac da bi u tome uspio, ali je znak da se HDZ1990 dovoljno stabilizirao.
HDZ1990 nije promjenio svoje stajalište glede nacionalnih interesa Hrvata u BiH, koje je uokvirio Kreševskom deklaracijom, dok je za razliku od Bože Ljubića, Dragan Čović lutao od Pruda do Pruda, koketirao i sa Srbima i komunistima u neprincipjelnoj i jalovoj borbi za interese Hrvata
Čović je štoviše Kreševsku deklaraciju stavio u drugi plan. Samog čina razgovora dvaju hadezeova prepao se i Jurišić, jer bi nova koalicija značila možda vječno udaljenje od vlasti i novu oporbenu čamotinju HSP-a, pa je u odnosima s HDZ1990 postao mnogo iskreniji i pragmatičniji, s obzirom da su neki njegovi ministri zabrljali, što je dovelo do podizanja kredita za plaćanje radova na obnovi i izgradnji škola i uvođenja devetogodišnjeg školovanja.
Od ljeta mogli bismo reći vlast se stabilizirala, uspjela je riješiti pitanje štrajka prosvjetara, ipak je pronašla sredstva za isplatu neumanjenih plaća, isplatila je poljoprivredne poticaje i poticaje za prehrambenu industriju. Ovi posljednji s obzirom da su njihovi veliki korisnici Lijanovići bili su predmet žestokih napada oporbenog HDZBiH, s kojima su u prošlim godinama i Čović i HDZBiH, na obostrano zadovoljstvo odlično surađivali.
Čović je HDZ-u BiH najveći protivnik
HDZ BiH se pokazao kao stranka bez političke temeljitosti, programa , a na političkom planu prema biračima se obrukao. Tri godine od kada su oporba glavna preokupacija stranke je izrada programa podmetanja i spletki prema HDZ1990. Ova podmetanja su prestala odlaskom Ive Sanadera i ovaj suludi program je doživio pravi fijasko. A tri godine su zacijelo bile dovoljne za osmišljavanje oporbenog rada. Na terenu su se političkim protivnicima izmišljale privatne afere, baratalo se korupcijskim brojkama koje stranka nikada dokumentirano nije iznijela pred javnost.
Pred Božić u Širokom Brijegu je održana posljednja sjednica Skupštine ŽZH na kojoj bivši ministar financija Ivan Brkić iako se govorilo o proračunskim novcima postavlja negativističko banalno pitanje – zašto niste smanjili plaće kako je tražio MMF?
Ako čovjek koji se bavi brojkama nema što reći na temu trošenja novca i njihovog prihodovanja, čemu onda bavljenje politikom. Politička demokratizacija Posljednje tri godine u županijskoj skupštini nazvao bih prijelaznim razdobljem ka pravoj demokraciji, i nikako ne bi bilo dobro da samo jedna stranka osvoji većinsku vlast. Pred nama je izborna godina, otvaraju se stranačke karte.
Ne zaboravimo da u hercegovačkoj politici i izvan nje ima puno diplara i gangaša, od kojih puno ovisi kako će birači glasovati. Politički diplari i gangaši su jedini za koje se može reći da su pjevači koji indirektno silu nečistu donose.
Tko će od njih imati najbolje karte – stranački stabiliziran i kadrovski zanimljiv HDZ1990, probuđeni i malo avangardniji HSP ili ucviljeni, rabijatni i metuzalemski HDZBiH. Što se tiče Lijana, oni bi trebali da nas samo zdravo hrane.
