Sanaderovo isključenje iz HDZ-a će imati velike posljedice na demokratizaciju političkih odnosa među Hrvatima i unutar dvaju HDZ-ova u BiH, HDZ1990 i HDZBiH. Ne negativnu već jako pozitivnu po obadvije stranke, ali se samo postavlja pitanje koja će to stranka i u kolikoj mjeri iskoristiti.
HDZ1990 sada ima kvalitativnu prednost iz više razloga, a ovo navodim bez obzira što će se politički slijepci i gavranovi iz HDZBiH ponovno obrušiti na moj komentar i pokazati da su daleko od vlastite realne procjene stanja unutar stranke kojoj pripadaju. HDZ1990 je organizacijski sada puno sličniji HDZ-u s Jadrankom Kosor i mnogo je unutarnje demokratičnija stranka kojoj upravo treba što veća unutarstranačka disciplina, koja može iznjedriti što pozitivniji politički nastup među vlastitim biračima. Naravno da treba postaviti pitanje – hoće li ovu svoju poziciju iskoristiti i hoće li Božo Ljubić stranačku politiku učiniti jednako nacionalnom, jednako ozbiljnom i jednako provincijalnom s velikom kontrolom i discipliniranjem lokalnih zmajeva u njihovoj nakani da naprave lokalnu političku glupost.
Dragan Čović i HDZBiH su kroz tri godine pokazali da vode politiku u nakani samostalnog i jedinog predstavljanja Hrvata u institucijama BiH. Razgovarali su sa drugim hrvatskim strankama samo za to da bi se stvorio privid - stranke vođe – te da se predstave kao faktor koji podržava jedinstvo Hrvata u BiH. Međutim, Čović nije želio dijeliti politički tron, a želio je svim silama diskriminirati političke protivnike.
Za njega je veliki udarac odlazak iz HDZ-a Ive Sanadera, koji mu je dugo vrijeme puhao u leđa u želji nekakvog nemogućeg oblika ujedinjenja dva HDZ-a. U HDZ BiH zacijelo postoji dio razumnih hadezeovaca politički demokratičnih razmišljanja, ali oni već godinama šute dozvoljavajući vođi, komunističkog obrazovanja, koji u kratkom vremenu može kohabitirati i sa Lagumdžijom i sa Dodikom, da u posljednjih nekoliko godina napravi mnoštvo kardinalnih političkih pogrešaka.
HDZ BiH treba katarzu, ali očigledno je da za katarzu nema ljudstva i da ova stranka tone u apsolutizmu Dragana Čovića, opterećena njegovim osobnim problemima i sivim izričajem ostalih članova vodećih tijela stranke. Hrvate u BiH ovog trenutka zaokupljaju pitanja nacionalnog jedinstva i jedinstvenog nastupa u državnim tijelima kako bi praktično postali ravnopravni Muslimanima i Srbima.
Traže stručan ulazak u borbu za organizaciju tijela vlasti u općinama, županijama i entitetima, traže gospodarski razvitak, kontrolu načina upravljanja od strane načelnika i premijera s što većom informiranošću o radu izvršne i zakonodavne vlasti.. Hrvati su zahvaljujući nestručnim političarima na početku procesa svojeg društvenog organiziranja.
Od vodstava i kvalitete stranačkih tijela ovisit će u kojoj će mjeri koja stranka postići bolje rezultate koji im može donijeti prestiž kod većeg broja birača. Sanader i svi dosadašnji hrvatski političari za Hrvate u BiH nisu učinili gotovo ništa. Sami smo bili slabo organizirani, imali smo pogrešne ljude na pogrešnim mjestima i Hrvati se nikada nisu uspjeli izvući iz obruča vlastitih nacionalista komunističkog pedigrea.
Hrvatstvo Hrvata u BiH su predstavljali pogrešni ljudi. Politički modernizam obogaćen hrvatskim duhovnim vrijednostima i protkan stručnošću, a nadahnut mislima i izričajima svih društvenih slojeva Hrvata od poljodjelca i ratara do inžinjera i doktora medicine, mogu biti prava snaga za pravi uspjeh.
Među Hrvatima BiH povjerenje će dobiti najviše oni koji shvate bit svog političkog poslanja.
