Sudbina se gorko poigrala sa Ljubuškim, Vrgorcem i Imotskim kada su 1690. odnosno 1717. godine postali granični gradovi. Iako je Ljubuški ostao pod osmanskom, a Vrgorac i Imotski pod mletačkom, francuskom, odnosno austrijskom upravom, bitnih razlika među njima nije bilo. Tavorili su na granici velikih država, prepušteni sami sebi, relativno daleko od značajnijih komunikacija i privrednih središta.
Nekada se u ljupkom gradu govorilo, ne bez gorčine:"Ljubuški u kutu, nikome na putu".
Ljubušaci su jedini spas vidjeli u željeznici *. Nade su porasle kada je 1901. godine sagrađena željeznička pruga Mostar - Trebinje - Dubrovnik. Pruga se kod Gabele vezala sa prugom Mostar - Metković, a od Gabele je išla na jug preko Hrasna i Popova Polja na Trebinje i u dva ogranka izlazila na more, na Sutorini i dubrovačkoj luki Gruž **.
Na svečanosti povodom prolaska prvog voza u stanici Čapljina ( selo Čapljina je tada pripadalo ljubuškom kotaru ) 15. jula, govorio je i ljubuški gradonačelnik Mahmut-aga Mahić. O tome dopisnik Behara piše:
U ponedeljak dne 15. jula bio je polazak iz Mostara - i od Mostara pa dalje sve do mora počimlje pravo slavlje. Sve stanice su okićene mnoštvom svijeta, koji se je bio sgrnuo i sbliza i sdaleka, da pozdravi viđene goste i pohodnike, te da pokaže svoju radost nad novom kulturnom tečevinom. Vrlo su lijepi bili dočeci u Čapljini i Gabeli,gdje su se svečanoj vožnji priključili neki odličnici iz Ljubuškoga i gdje je ljubuški načelnik Mahmut aga Mahić lijepom besjedom pozdravio gosp. Ministra Kallay-a.
Tada, prije sto i više godina vladalo je mišljenje da je realno moguća izgradnja željezničke pruge od Čapljine do Ljubuškog. U tome su Ljubušaci ostali uporni, posebno načelnik grada, trgovci i politički izaslanici za svo vrijeme trajanja austrijske vlasti.
U toku 1911. godine Ljubušaci su podnijeli Saboru i Zemaljskoj vladi Rezoluciju Narodne skupštine kotara u kojoj su tražili da se izgradi željeznica od Čapljine do Ljubuškoga. Nisu je uputili poštom, nego su je odabrani ljubuški prvaci odnijeli u Sarajevo:
Jučer 14. ovog mjeseca sastala se narodna skupština cijelog kotara Ljubuškoga u sali ovdašnjeg hrvatskog pjevačkog i tamburaškog društva "Trebižat". Glavni pokretači ove skupštine su: Memišaga Mesihović, gradonačelnik, Ante Gavran, Mehmed Mahić, trgovci i drugi. Gradonačelnik Mesihović je ujedno i sazivač skupštine. Na skupštini je prisutno cjelokupno kotarsko vijeće, općinsko poglavarstvo, skoro sve građanstvo i mnogobrojno seljaštvo. Kao pol. izaslanik fungira Ivanišević. Tačno u 3 sata otvori skupštinu Memišaga Mesihović, predstavivši istoj političkog izaslanika, predloži da se izabere predsjednik skupštine. Skupština izabire jednoglasno za predsjednika gradonačelnika gosp. Mesihovića. Zatim se izabire za izvjestitelja Ante Gavran, a za perovođu Ahmed Bukovac. Konačno je Ante Gavran pročitao peticiju na Zem. vladu i Sabor, koja je jednoglasno od skupštine usvojena. Zatim je skupština stvorila rezoluciju koju će predati Saboru i Zem. vladi izabrati odbor. U toj se rezoluciji traži da se Ljubuški spoji željeznicom sa Čapljinom. Rezoluciju će odnijeti na Sabor i Vladu Memišaga Mesihović, gradonačelnik, Mehmed H.M.Mahić, trgovac, Ante Gavran, trgovac i Vidak Planinić. Osim gore navedene gospode i drugi se mnogi istakoše razložitim govorima u skupštini.
O gradnji željeznice Čapljina - Ljubuški sačuvana su dva izvorna dokumenta u državnom arhivu, izvod iz zapisnika i odluka kotarskog vijeća u Ljubuškom 1912. godine.
Izvadak sjedničkog zapisnika sastavljen dne 16. februara 1912. godine kod kotarskog vijeća u Ljubuškom.
Prisutni sa strane kotarskog ureda gosp. Tomo Šandrk, politički pristav I razreda te 22 člana kotarskog vijeća.
Predmet : Prispjela saopćenja kotarskog ureda željeznice Čapljina - Ljubuški.
Prima se na znanje odgovor Visoke zemaljske vlade od 27. januara 1912. godine, Broj 10116, IV-A/ 4.
Na ovo nazočni članovi Kotarskog vijeća jednoglasno izjavljuju da ovu stvar nikako ne mogu iz vida ispustiti i stavljaju predloge da se lakše dojde do provođenja ove stvari da je:
- zemljište kuda bi željeznica prošla većinom erarno, te na to zemljište ne bi bilo vele troška;
- rečeno zemljište da nije brdovito i nezgodno da se sprovede željeznička pruga, te na izgradnju te pruge ne bi se vele potrošilo;
- ovomjesna gradska općina bila bi pripravna iz svojih sredstava po mogućnosti neki doprinos za izgradnju rečene željeznice doprinijeti;
- da uvoz robe dolazi u Ljubuški iz same Čapljine to jest od čapljinskih trgovaca koliko je izračunato do sad preko željeznice. Dakle, izračunati uvoz robe bio bi dvostruko koliko je do sada izračunat, te bi iznosio 189.970 kvintala. Usljed toga uvoz bi bio veći a šnjime i suficit po čemu bi po svoj prilici sasma nestalo deficita.
- U Imotski dovozi robu jedan automobil iz Spljeta, drugi iz Makarske. Kada bi se sagradila željeznička pruga od Čapljine do u Ljubuški, onda bi sva ova roba išla ovom željeznicom. Usljed toga također povećao bi se promet ovom željeznicom.
- Grad Imotski dovozi drva i ugljen iz Mostara preko Posušja. Kada bi bila željeznica od Čapljine pa do u Ljubuški, ova bi drva i ugljen išli rečenom željeznicom, kod ove tačke mora se dodati još i to da bi se i za sam grad Ljubuški povećao dovoz drva i ćumura. Isto bi tako i sam Vrgorac koji je međaš sa našim kotarom dogonio drva i ćumur i ostalu robu što se promeće u trgovačkom svijetu, a valjda i isti vrgorski duhan.
Obzirom na sve ovo što se do sada reklo, trošak za željeznicu bi se mnogo smanjio, a prihod bi bio četeri puta veći od onog šta je proračunato. Usljed toga nestalo bi prividnog deficita, a svake godine bilo bi to većeg suficita.
Obzirom na sve do sada rečeno zaključuje kotarsko vijeće jednoglasno da se sve do sada navedene tačke ponovno sa prijašnjim radom uzmu u pretres, te da jim se tako uvaživši ove njihove navode molbi za izgradnju željeznice od Čapljine i do u Ljubuški dadne mjesta.
Zaključeno - podpisano
Predsjednik T.Šandrk,
Perovođa Ante Babić
pol.pristav I razr. Ljubomir Luburić
Samo mjesec dana kasnije gradsko zastupstvo donosi zaključak da se podrži ideja o gradnji željeznice uz značajno učešće grada Ljubuškog :
Izvadak iz zapisnika sjednice gradskog zastupstva obdržavane dne 16. marta 1912.
Gradski bilježnik Ahmed Bukovac.
Gradonačelnik Memišaga Mesihović.
Podnačelnik Ivan Lučić.
Zastupnici : Hasanaga Dizdarević, Faik ef. Sadiković, Idrizaga Lalić, Marko Dževlan, Selimaga Beširević, Ljubomir Gnjato, Jusuf ef. Tančica, Zaimaga Mahić i Abdulah Muminagić.
Općinsko vijeće jednoglasno zaključuje da je pripravno doprinašati gradnji željeznice iz Čapljine u Ljubuški godišnju svotu od 3.000 kruna na vrijeme od pedeset godina, dakle svotu od 150.000 kruna. Ovaj godišnji izdatak od 3.000 kruna imaće se pokriti u prvome redu iz suvišaka općinskog prihoda, koji će se bezdvojbeno usljed gradnje željeznice znatno povećati.
A ukoliko ovi suvišci ne bi dostatni bili za pokrivanje dotičnog prinosa, da se manjak ima naplatiti od stanovništva grada Ljubuškog u obliku nameta na porez.
Ljubuški, 16. marta 1912. Za točan izvadak Bukovac, općinski bilježnik.
* Pruga od Mostara do Metkovića građena je od augusta 1884. do aprila 1885. godine uz desnu obalu Neretve. Za redovni promet otvorena je 13. juna 1885. godine.
** Godine 1889. pokrenuto je pitanje izgradnje nastavka pruge Mostar-Metković do Dubrovnika i Boke Kotorske kao jake baze austrijske ratne mornarice. Pruga je išla od Gabele ( odvojak od pruge Mostar-Metković ) do Zelenike, uz odvojke od Uskoplja do Gruža ( dubrovačka luka ) i od Huma do Trebinja. Za redovni promet otvorena je 17. jula 1901. godine.
- Behar 1901 ; 7 : 106-108.
- Željeznički spoj Ljubuškoga sa Čapljinom. Sarajevski list 1911 ; 276 : 2.
- Koncesija za gradnju pruge Ljubuški - Čapljina. Arhiv Bosne i Hercegovine. ZVS 1912 791-280/3.
