Prije nekoliko tjedana je jedan očajni, ali odvažni i moralni, svećenik u Središnjoj Bosni na jednoj nedjeljnoj misi, gledajući pobožne vjernike ispred sebe, materijalno nemoćne, a još više zgaženog ponosa, zagrmio da idu pred Eletroprivredu, ERONET i druge državne, 'hrvatske' tvrtke i traže da im zaposle i njihovu djecu, da se ne potucaju po bijelom svijetu, a da te 'strateške' koke nesilice i stranačke utvrde ne budu stanište samo za privilegiran mezimce novopečenih tajkuna i nacionalnih kleptomana.
Narod jezivo šuti
Sirotinja obično uzima motike i vile kad nestane kruha, trpi i šuti, ide u crkvu i moli se dragom Bogu za providnost.
Prije nekoliko dana se samoproglašeni hrvatski nacionalni poglavica, s titulom akademika, Dragan Čović doslovce narugao i čestitom bosanskom svećeniku i zdravom razumu svakog dostojanstvenog čovjeka. Bez imalo srama i morala, ako je i grama u njemu i ostalo ovih skoro tri desetljeća harača po leđima Hrvata, u Elektroprivredu HZ HB, dakle tvrtke koju po nepodnošljivo visokim tarifama za usluge, financiraju Hrvati i drugi građani kojima je taj zulum naprosto politički i teritorijalno nametnut, zaposlio je sina svoje sestre.
Nema hrvatske oporbe dok se ne stane pod stijeg bespoštedne borbe protiv nepootizma i laži bahatog nacionalnog vođe i taj pokret ne mogu predvoditi ulizice i klimoglavci iz HNS-a koje je stožernik davno podmitio i smjestio u gepek.
To samo po sebi nije toliko strašno i šokantno, jer 'faraon' ne mora nikome ništa objašnjavati, čak ne mora niti telefonirati. Ljudi odavno pričaju, to više nije ni javna tajna, Elektroprivreda je praktično njegovo 'privatno vlasništvo', direktor je njegova marioneta koja stalno bdije i kada se ukaže neki član stožernikove obitelji stvar je formalnosti da se samo preuredi novi velebni ured.
Jezivo je što narod šuti, što je zanijemila intelektualna zajednica, što nisu zazvonila crkevna zvona, što nema oporbenog "proljećara" da povede ojađeni puk.
Postoji dokaz o zaposlenju Čovićevog nećaka, dokument od 21. travnja ove godine, u kojem se, uz ostalo, navodi da je on zaposlen Odlukom Uprave društva na mjesto 'pod radnim brojem 1', ali se ne navodi o kojoj je poziciji riječ. Ovu informaciju nitko do sada nije opovrgnuo.
Hrvatska oporba, obične ulizice
Korupcija i nepotizam su postali životni stil i filozofija političkog djelovanja. Prije nekoliko tjedana svjedočili smo ogavnom povećanju vijećničkih paušala u Gradskome vijeću Travnika i to je zlodjelo na duši vijećnika stožerne stranke.
Dužnosnici HDZ-a 1990 iz Središnje Bosne najavili su otvaranje žestoke rasprave o tom čemernom potezu hrvatskih nemoralista, međutim još uvijek su dužnici javnosti. Ovih dana se u nekim krugovima, istina dosta stidljivo, najavljuje okupljanje ionako skromne hrvatske oporbe koja, kao, želi ući u arenu protiv Dragana Čovića i njegovog HDZ-a BiH. Sve je to dosta mutno, jer, ako se ozbiljni lideri i stranke ne oglašavaju o bestidnom nepotizmu i korupciji na najvišoj razini tu prestaja svaka ozbiljna rasprava.
Nema hrvatske oporbe dok se ne stane pod stijeg bespoštedne borbe protiv nepotizma i laži bahatog nacionalnog vođe i taj pokret ne mogu predvoditi ulizice i klimoglavci iz HNS-a koje je stožernik davno podmitio i smjestio u prtljažnik.
Potpuno promašena politika
Hrvati u BiH su u političkom smislu totalno zahrđali. Političkom silom i manipulacijom su ubačeni u žrvanj iscrpljujuće i pogrešne politike za nacionalnu opstojnost, a u biti pred sobom imaju 'švedski stol' s neukusnim menijem, Dragan Čović, Željko Komšić, sve to desertirano fatalnim Izbornim zakonom kojeg u dubini duše niti jedan od njih ne želi.
Samoproglašeni hrvatski vođa, pod čijom palicom je u RS-u živ politički "pokopan" njegov narod, a u Federaciji živi tihi egzodus, "i sam sumnjive hrvatske prošlosti, s pomalo naučenog hrvatskog jezika i odnedavna priučeni katolik", kako ga opisuje književnik Željko Ivanković, nakon trećeg Komšićeva izbora za člana Predsjedništva i nakon što je i sam biran po istom zakonu, sjetio se "principijelno" osporiti legitimnost zakona.
I Čović i Komšić okružili su se podanicima nesposobnim, korumpiranim, beskrupuloznim, polupismenim, ulizicama i poltronima najgore vrste.
A pritom su sve najuglednije Hrvate, ljude od struke, ugleda, imena, integriteta, udaljili od sebe da bi mogli svima neometano pokazati kako funkcionira partitokracija, inkompetentnost, kleptokracija, kult vođe!
Tu zloćudnu i nametnutu mantru mora raskrinkati oporba, ali nje i čestitog i hrabroga 'mesije' nema na vidiku.
