Ono što je Provansa Azurnoj obali, Hercegovina bi, zahvaljujući svojoj ljepoti, s pravom mogla biti Dalmaciji.
Toga postaju svjesni i mnogobrojni turisti koji se iz Dubrovnika ili Makarske upute na kratki izlet u Ljubuški, grad koji ruši sve stereotipe o Hercegovini kao zemlji krša i kamena. Ljepota ovoga kraja dolazi do izražaja posebno sada u proljeće, kada sunce rastjera oblake, zaoru se plodna polja, nabujaju rijeke i osnaže vodopadi, a život izađe na seoske putove i gradske trgove.
Svima drag Ljubuški je smješten u jednome od najljepših dijelova Hercegovine, na njezinu jugozapadnom dijelu, na granici s Dalmacijom. Ulazeći u grad ne možemo ne primijetiti kamenu kulu utemeljitelja Hercegovine hercega Stjepana Vukčića Kosače koja je zalegla na brdu Buturovica. Legenda kaže kako je po njegovoj ženi Ljubuši grad i dobio ime. Kula se trenutačno obnavlja, a s nje pogled puca sve do mora. Na drugom kraju grada, na ravnici uz rijeku Trebižat leže ostaci drevnoga rimskoga logora Bigeste koji nam govori kako je ovo nekada bio grad i rimskih legionara i patricija. Ljubuški je bio drag i turskim osvajačima koji su ga proglasili sjedištem kadije, a austro-ugarske vlasti sjedištem kotara.
Danas je to moderan gradić s ostacima austro-ugarske arhitekture te više od stotinu ulica, šest trgova i dva gradska parka. Oko Ljubuškog razbacano je desetak naselja od kojih svako ima svoju posebnu priču i prepoznatljivost. Ovdje se još uvijek mogu pronaći autentična sela s kamenim kućicama koja vjerno dočaravaju tradicionalni način života. Uz uske ceste za ljetnih dana možete izravno od seljaka kupiti tipične proizvode ovoga kraja poput povrća, duhana, vina i meda te kušati ukusne lubenice, smokve i grožđe… A u nekoliko izvrsnih restorana možete kušati vrhunski pršut, izvrstan sir, kvalitetnu janjetinu, ali i vrhunski pripremljene riječne ribe ili tradicionalno spravljenu divljač. Hercegovačka variva, poput raštike, jednostavno treba kušati. To je posebna priča!
Uz dobro jelo, u Ljubuškom se piju čuvena vina žilavka i blatina. Poželite li aperitiv, uz tradicionalne uštipke, svakako kušajte domaću višnjovaču, orahovaču ili medovaču.
Grad svetoga Ante
Nakon ručka odlučili smo se za posjet franjevačkom samostanu i svetištu svetoga Ante na Humcu u čijem kompleksu je i čuveni franjevački muzej, najstariji muzej u BiH iz 1884. godine. Muzej ima arheološku i numizmatičku zbirku, lapidarij, sakralnu zbirku i etnološki odjel sa stotinama vrijednih izložaka. O hrvatskoj nazočnosti na ovim prostorima svjedoči Humačka ploča iz 12. stoljeća, jedan od najstarijih spomenika hrvatske pismenosti uopće, koja se također čuva u muzeju. Uz muzejsku zbirku, u sklopu samostana nalazi se i galerija sa stalnim postavom „Majka i dijete“. U njoj je izloženo više od sedamdeset kipova, stotine slika i crteža poznatih hrvatskih majstora, od Meštrovića i Radauša do Jurkića i Račkoga. Upravo zahvaljujući ovom svetištu, koje je najveće bosanskohercegovačko svetište padovanskoga sveca, Ljubuški je poznat i kao kraj svetoga Ante kojemu se stoljećima utječu vjernici iz cijele Hercegovine, ali i susjedne Dalmacije. O prožetosti vjere u narodu ovoga kraja svjedoče mnogobrojne crkve i kapelice, ali i slikovite proslave svetaca zaštitnika, popularnih derneka, kad se u procesiji sa slikovitim narodnim nošnjama nosi kip sveca zaštitnika, te tradicionalni blagoslovi polja koji se u ovo doba godine počinju održavati po seoskim grobljima.
Rajski vrt
Izniman zemljopisni položaj, kvaliteta zemlje te ugodna klima ovaj su kraj pretvorili u atraktivno poljoprivredno područje, posebice za proizvodnju ranoga voća i povrća te kvalitetnih vina. Ovo je tipičan Mediteran s okusom grožđa, smokava, šipaka, trešanja i povrća te mirisima duhana i ljekovitoga bilja. Cijeli kraj svojom snagom oplemenjuje troimena rijeka Tihaljina-Mlade-Trebižat koja protječe duž pitomoga ljubuškoga kraja napajajući njegove njive te privlačeći ribare i ljubitelje raftinga. Ta zelena ljepotica u svome toku tvori dva veličanstvena kraška vodopada – Kravicu i Koćušu, koji svojom iznimnom ljepotom oduzimaju dah. Sedreni slapovi na Trebižatu jedinstveni su prirodni fenomen i ljepotom se mogu usporediti jedino s onima na Krki kraj Šibenika. Do Kravice se spuštamo, vozeći se prema Čapljini, šest kilometara nizvodno od gradske jezgre Ljubuškoga gdje rijeka napušta Ljubuško polje.
Taj susret s prirodom neodoljivo će vas podsjetiti na scene iz Gospodara prstenova. Voda se obrušava niz 28 metara visoku i 150 metara široku sedrenu kaskadu gradeći impresivan vodeni amfiteatar ispunjen milijunima blještavih i pjenušavih kapljica uz zaglušujuću vodenu huku. U podnožju vodopada, gdje se Trebižat smiruje, u ljetnim mjesecima mnogobrojni kupači i izletnici traže ugodno osvježenje. O suživotu ljudi i rijeka na ovim prostorima možda najbolje svjedoče stare mlinice i stupe. Izgradiše ih žitelji za mljevenje žita te pranje i doradu debelih vunenih tkanina, takozvanih gunja, koristeći prirodni pad i snagu vode.
Nekoliko starih mlinova na rijeci Trebižat i danas svojim radom oživljava uspomene na prošla vremena pružajući posjetiteljima vrhunsku atrakciju. Dok se opraštamo od ljubuškoga kraja, sunce već zalazi za dalmatinska brda, kako bi rekli ovdašnji ljudi. A upravo taj trenutak je posebna svečanost za oči jer se zadnje zrake sunca razlijevaju u kolorit kakav rijetko mogu ovjekovječiti i najumješniji umjetnici. Gotovo mistična svjetlost obasjava brežuljke, polja i naselja čineći ovaj kraj neodoljivo romantičnim i istodobno tajnovitim.
