Svi pravni subjekti, osim Elektroprivrede HZHB i same Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koji su nosili ili nose prefiks Herceg-Bosne ili samo hrvatski, a pravodobno se nisu sklonili pod „politički kišobran“ neke institucije, već dulje razdoblje su prepušteni sami sebi, zapali su u duboku agoniju i pred gašenjem su.
Unatoč činjenici što već dulje razdoblje djelatnici poduzeća „Šume Herceg Bosne“, Hercegovačke radiotelevizije (HRTV) i Radija „Herceg-Bosne“ traže svog titulara, na njihov se očajnički zov nitko ne odziva. Jedino ih razumije i daje im potporu Unija neovisnih sindikata Federacije BiH, koja traži od odgovornih državnih tijela sustavno rješavanje njihovog statusa. Problem, uglavnom, lociraju u HDZ 1990. zbog čega već nekoliko puta ispred Središnjice te stranke organiziraju prosvjede.
Bez obzira jesu li na pravoj adresi, njihovi su zahtjevi sasvim opravdani. Traže plaće i uplatu doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje što se nekim subjektima uskraćuje skoro godinu i pol. Spremni su i na reprogramiranje dugovanja s tim da mjerodavni trajno riješe njihov status. Međutim, poslije niza neuspješnih dogovora s predstavnicima vladajućih struktura već dulje razdoblje u šumama Herceg-Bosne se ne stvara dohodak, a u HRTV-u je i ranije slaba kvaliteta programa spala još više ispod razine.
Kvaliteta programa se nije popravila ni unatoč činjenici što je nedavno u HRTV-u imenovano novo vodstvo – ravnateljica i glavni urednik. Djelatnici te kuće su upravo nakon imenovanja glavnog urednika Tihomira Bradvice krajnje nezadovoljni i uz nestručnost spočitavaju mu ucjene i mobing. Iako bolji poznavatelji Bradvice odgovorno tvrde da je daleko od novinarstva i njegovo imenovanje na tu dužnost drže apsurdnim kao što to konstatiraju i tamošnji novinari, opravdanim se postavlja pitanje kako po istom aršinu nisu vrednovali i ranije svoje vodstvo.
Naime, riječ je o Vlatku Menixu, bivšem ravnatelju koji je bio glavni 'kapo' svega i svačega u toj kući. Novinari nikad nisu mogli odgonetnuti kojim je kanalima taj kadrovik HDZ-a BiH iz daleke Australije u poratnom razdoblju nabasao na ove prostore da štiti hrvatske nacionalne interese. Od, kako kažu njegovi poznavatelji, pitura kojeg su iznajmljivale dokone dame u Australiji, Menix je postao prva palica HRTV-a.
Što je još apsurdnije, bio je i predsjednikom Udruge hrvatskih useljenika u BiH za čijeg se mandata upravo iz BiH iselilo, skoro, oko polovice Hrvata. Iako politički maksimalno angažiran, neimar Menix je za kratko vrijeme stekao i novinarsku diplomu na mostarskom Sveučilištu što ga je još više „osnažilo“ kao poznavatelja te branše. Rezultat toga su golemi financijski dugovi i neriješeni status djelatnika te kuće, zbog čega danas i vape za pomoći.
Budući da su u tijeku aktivnosti na uspostavi hrvatskoga kanala u BiH, još više ukazuje na potrebu žurnog rješavanja statusa djelatnika HRTV-a. Upravo bi novinari ove kuće mogli biti nukleus buduće televizije s kanalom na hrvatskom jeziku. Nije li prioritet svih hrvatskih političkih stranaka, posebice potpisnica kreševske Deklaracije, da zajednički porade na rješenju ovoga problema?
Unatoč svim propustima menadžmenta Radija Herceg-Bosne oko neriješenog statusa tog medija i tamošnjih djelatnika, bilo bi krajnje pogubno ne pronaći način njegove opstojnosti.
Ništa manje značajno nije i rješavanje statusa djelatnika Šuma Herceg-Bosne.
Na kraju, opravdanim se postavlja pitanje: Nije li to možda kazna uposlenicima koji rade u tvrtkama s prefiksom Herceg-Bosne ili hrvatskim?
Podsjećanja radi, pri uspostavi Federacije BiH visoki su hrvatski dužnosnici kazali da se Herceg-Bosna transformira u HZHB kao krovnu i zbornu instituciju hrvatskoga naroda u BiH. Što je HZHB danas, koga zastupa i zašto se ne čuje njezin glas?
