Sva apsurdnost lažne zabrinutosti za rješavanje tzv. "hrvatskoga pitanja" u BiH isplivala je na površinu tijekom aktualne predizborne kampanje. Stranke koje se kunu kako će Hrvatima izboriti ravnopravan položaj u BiH niti jednom riječju nisu (do sada) ponudile način rješavanja tog za Hrvate, tobože, pitanja od krucijalnoga značaja.
Koliko je hrvatskim strankama zaista stalo do naroda kojega kobajagi predstavljaju najbolje je vidljivo iz mora bljutavih priopćenja koje HDZ BiH, s jedne, i Hrvatska koalicija HDZ-a '90 i HSP, s druge strane, svakodnevno objavljuju.
Umjesto da nude rješenja i stvarne razloge zbog kojih bi birači trebali glasovati za jedne ili druge, hrvatske stranke u javnost puštaju jadikovke kako im se uništavaju plakati s kojih pozivaju hrvatski narod da upravo njima pokloni svoj glas. Tako HDZ BiH "najoštrije osuđuje najprljaviju kampanju od 1990. koju provodi HDZ '90 i HSP". Slično su "ugroženi" i plakati HDZ-a '90 i HSP-a.
U Mostaru je tako, zaista, ovih dana moguće vidjeti apsurdnu scenu – od tri plakata na kojima se ponosno šepure Borjana Krišto, Željko Komšić i Martin Raguž, brkovi su nacrtani samo Borjani i Ragužu dok je Komšić ostao netaknut.
Kako se takvi prizori mogu vidjeti širom Hercegovine, odnosno u gradovima gdje je jako malo biračkoga tijela "stranke koja Hrvatima osporava njihovo pravo da sebi izaberu legitimnoga člana Predsjedništva BiH", sasvim je logičan zaključak kako plakate uništavaju aktivisti dva HDZ-a i HSP-a. Dakle, jedni drugima uništavaju plakate dok se na Komšića nitko ni ne osvrće.
Komšić je, dakle, za hrvatske stranačke prvake jedna sasvim nebitna persona. Toliko nebitna da još nitko nije progovorio o tome zbog čega Komšić ne bi smio (ponovno) biti hrvatski član Predsjedništva BiH. Možda unaprijed znaju da im je utrka s Komšićem uzaludna pa se na njega i ne osvrću.
Toliko su se hrvatski čelnici zabavili borbom za fotelje (što je donekle i razumljivo u ovo predizborno vrijeme ali nikako nije opravdanje!) da su zaboravili za što i koga se u stvari bore. Tako obećavaju svojim biračima ustavnu reformu BiH i osnivanje trećega entiteta, iako su i ptice na grani svjesne kako od te priče nema ama baš ništa. Najobičnija demagogija.
Treći entitet je iluzija kao što je i iluzija da će nakon ovih izbora, ne samo Hrvatima, u BiH biti bolje. Umjesto trošenja energije na uništavanje plakata, a potom i na međusobna prepucavanja o tome tko ih je uništio, hrvatske bi stranke trebale u potpunosti okrenuti ploču, i priču.
Umjesto obećavanja iluzornog trećeg entiteta i plašenja birača nestankom Hrvata iz BiH, trebali bi se okrenuti, prirodnjačkim riječnikom rečeno, zaštiti svima nam zajedničkog staništa. U biologiji je poznato kako je borba za spas jedne vrste nemoguća ako je stanište uništeno.
Put kojim, ne samo hrvatske stranke, vode BiH je ni manje ni više nego ka izumiranju sviju nas, a ne samo Hrvata. Kako su Hrvati najviše ugroženi (ako je tkva kvalifikacija u biH moguća), hrvatske stranke bi morale početi se boriti za BiH u kojoj će biti moguće i raditi i zaraditi za normalan život, a ne za imaginarni treći entitet koji je utopija danas kao što je bio i Republika Herceg-Bosna bila utopija u devedesetima.
Nikoga ne zanimaju plakati i utopije, zanima nas posao!
