Veoma važan posao u Ljubuškom, koji bi mogao donijeti veliku korist i riješiti osnovna egzistencijalna i životna pitanja za više desetaka ljudi i njihovih obitelji, postao je u najmanju ruku upitan, a mogao bi i posve propasti. U novom domu u Ljubuškom moglo bi se smjestiti više od 200 osoba i zaposliti 40-ak osoba.
Riječ je o otvaranju staračkog doma u zgradi prijeratnog Zavoda za odgoj ženske djece i mladeži u Ljubuškom, u kojem su bili štićenici s poremećajima u odgoju i ponašanju iz različitih područja bivše države. Poratne godine su prolazile, ratna grubost i zub vremena sve su više nagrizali nekad prestižnu i uređenu zgradu, za koju se nije znalo što bi od nje najpametnije, najbolje i najkorisnije bilo napraviti.
Nakon različitih razmišljanja i nagađanja (bolnica, visoka poslovna škola, gimnazija, privatni koledž, kineziološki fakultet, starački dom...) federalni Parlament je 2007. godine usvojio zakon kojim su ustanova i zgrada pripali u mjerodavnost Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, a koja će biti buduća djelatnost i namjena, odredit će zajedno i dogovorno mjerodavne općinske, županijske i federalne vlasti i ustanove.
Uz suglasnost Općine Ljubuški i Vlade Zapadnohercegovačke županije, federalna Vlada donijela je odluku da se otvori starački dom i izdvojila milijun maraka početnog novca kako bi se moglo početi s obnovom i preuređenjem zgrade. Zgradu je, zajedno s načelnikom Ljubuškog Nevenkom Barbarićem, tadašnjim županijskim ministrima Vjekoslavom Bakulom i Ivicom Gašparom i zastupnikom u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Zoranom Vukšićem, obišao i razgledao i federalni ministar rada i socijalne politike Perica Jelečević, najavljeni su radovi, ali sve se na tome završilo.
Da bi se odobreni milijun konvertibilnih maraka od federalne Vlade mogao početi koristiti, trebalo je registrirati novu ustanovu, tj. starački dom, imenovati njezina upravljačka tijela: v.d. ravnatelja, peteročlani upravni odbor i tročlani nadzorni odbor, no do toga do danas nije došlo jer se općinska i županijska vlast nisu usuglasili koje bi se, tj. iz kojih stranaka, osobe u njih imenovale. Bez toga se novac nije mogao prebaciti, jer nova ustanova pravno još ne postoji. Od toga novca trebalo je napraviti i elaborat o obnovi i preuređenju zgrade u kojem bi se predvidjelo koliko je potrebno osigurati novca za cijeli projekt.
Ponovno pokretanje
Iako su dali suglasnost i Općina Ljubuški i županijska Vlada, nije se išlo u praktičnu provedbu. Općina Ljubuški je bila živo zainteresirana i poticala da se ide u realizaciju, no županijsko Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi nije bilo osobito ažurno i aktivno. Bilo je i mišljenja da ne treba osnivač biti samo Federacija BiH nego da se županija i Općina uključe kao suosnivači.
Općina Ljubuški je tražila od županijskog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi da se oglasi i izjasni s pismom namjere, da kao mogući suosnivač i upravljač iznese s koliko će novca iz županijskog proračuna financirati projekt, no to nije učinjeno. Prema nekim najavama, nakon izbora projekt bi trebao krenuti s mrtve točke.
Poljodjelci bi opskrbljivali dom voćem i povrćem
Otvaranje staračkog doma u Ljubuškom imalo bi iznimno veliko značenje za zbrinjavanje starih. U novom domu u Ljubuškom moglo bi se smjestiti više od 200 osoba. Zaposlilo bi se između 40 i 50 djelatnika. Procjenjuje se da ne bi bilo dovoljno medicinskih sestara, a trebalo bi i fizioterapeuta i drugog stručnog osoblja. Ljubuški poljodjelci imali bi koristi od opskrbe doma povrćem i voćem. Dom bi se financirao iz proračuna Federacije BiH i dijelom od svojih usluga.
