Hoće li tuniski i egipatski sindrom zahvatiti i BiH, pitanje je koje se nametnulo analitičarima, a vrhbosanski kardinal Vinko Puljić istodobno javno izražava bojazan da bi se eho tih događanja mogao iskoristiti za manipulaciju nezadovoljnim građanima BiH. Naime, socijalna slika bosanskohercegovačkog društva u kritičnom je stanju već cijelo desetljeće.
Gotovo 50 posto nezaposlenog stanovništva, više od pola milijuna, realitet je BiH s tendencijom rasta nezaposlenosti. Prosječna mirovina u federalnom dijelu BiH iznosi 300 konvertabilnih maraka, dakle, nešto više od tisuću kuna, a cijena života odgovara hrvatskoj potrošačkoj košarici.
U Dodikovoj Republici Srpskoj, koju on uporno predstavlja kao "bolji dio BiH", prosječna mirovina je 200 KM, a značajan dio populacije prisiljen je preživljavati s uistinu bijednih 150 KM, odnosno oko 550 kuna. A Federacija je stigla do stadija da narod ostaje bez - kruha!?
U robnim rezervama imaju pšenice samo za tri dana pa glavni proizvođač "Klas" najavljuje nužno povećanje cijena i potragu za pšenicom. Svakodnevno se povećavaju cijene životnih namirnica, a sve češći su i suicidi kao posljedica bezizlaznosti iz egzistencijalnih problema.
No, za takvu alarmantnu gospodarsku sliku pobjednici na listopadskim izborima ne pokazuju previše zabrinutosti. Ni četiri i pol mjeseca od izbora vlast se još ne nazire.
U Bosni i Hercegovini u pravilu koegzistiraju tri društva, a što je dodatno eskaliralo posljednjih mjeseci pokušajem lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije da majorizira Hrvate, pa su strasti uzavrele do usijanja.
Sada Hrvati izlaze na ulice prosvjedovati i potpisivati peticiju za "institucionalnu ravnopravnost u BiH". Hoće li se ovaj nacionali prosvjed pretvoriti i u socijalni, ostaje vidjeti.
O tome Senad Pećanin, osnivač i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik tjednika Dani, kaže:
"Nažalost, mislim da ne postoje uvjeti za realizaciju tuniskog ili egipatskog scenarija protesta građana zbog vlasti, i to iz dva razloga. Prvo, Bosna i Hercegovina već mjesecima praktično nema vlade i ono što je zanimljivo je činjenica da se nepostojanje izvršne i zakonodavne vlasti praktično i ne osjeća. S druge strane, ustavnim sistemom kreiranim u Daytonu stvorena je labava država, ali su uništene mogućnosti reintegracije bh-društva. U Bosni i Hercegovini postoje tri paralelne etničke javnosti kojima lukavo manipuliraju vladajući vrhovi nacionalističko-kriminalno-vjerskih oligarhija. Ovo je država u kojoj ni sindikati, ni odvjetničke komore, ni ekološke udruge... ne preskaču entitetsko-nacionalne granice i zato Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini i ne zaslužuju drugo nego vlastite ‘mubarake’ koji nemaju nikakva razloga za zabrinutost" - veli Pećanin.
Protiv koga prosvjedovati?
Veso Vegar, glasnogovornik HDZ-a 1990 kaže: "Pretpostavke su ispunjene za javne prosvjede građana, ali protiv koga bi mogli i što bi postigli građani u BiH na masovnim prosvjedima. U BiH ne postoji diktator koji vlada desetljećima, nema nekoga političara na koga bi bila usmjerena oštrica, čije bi se povlačenje tražilo. U ovom trenutku građani bi trebali zapravo onda tražiti odlazak političara koje su tek prije četiri mjeseca izabrali. Čini se da nam je sudbina neizvjesnost, nesigurnost, pasivnost, osobna i kolektivna, vegetiranje, pojedinačno i ono na razini države."
