Posljednja sjednica Biskupske konferencije BiH na kojoj se, između ostalog, ponovno potegnulo pitanje iseljavanja Hrvata, ali i gaženja prava onih koji bi se vratili na svoja ognjišta,
bila je nesvjesno, ali izvrsno temperirana upravo u vrijeme kada hrvatske politike stranke, međusobno podijeljene u dva bloka, razmišljaju mogu li ostvariti zajednički nastup na lokalnim izborima.
Naime, poruka koju je prenio predsjednik Biskupske konferencije BiH i banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica odnosila se, između ostalog, i na činjenicu da bi oko problema Hrvata-katolika u našoj zemlji domaći političari trebali imati više sluha te se o istom aktivnije pozabaviti. Ovo je posebno bilo usmjereno na političke predstavnike hrvatskog naroda koji su do sada pokazivali prilično nizak stupanj konsenzusa i međusobnog uvažavanja kada su u pitanju općine u kojima su Hrvati manjina, ili su pak prije rata bili većina, a sada su onemogućeni u svom povratku.
Ne vode računa
Komarica, naravno, nije imenovao krivce za takvo stanje, niti je izravno pozvao na svehrvatsko jedinstvo kada su u pitanju, primjerice, općine u Posavini, RS-u ili središnjoj Bosni, no njegove riječi morale bi odjeknuti prilično jasno u glavama hrvatskih političara i lidera najmoćnijih stranaka, pod uvjetom da isti uopće i obraćaju pozornost na ono što govori Crkva. Poruka bi trebala potaknuti na akciju, pogotovo ako se uzme u obzir njegov moralni autoritet koji uživa još od vremena rata. No, kada su u pitanju predstavnici hrvatskih političkih stranaka, nikada se ne može igrati na sigurno, pogotovo jer su isti, posebno na višim razinama, uvijek previše kalkulirali ne vodeći mnogo brige za stanje hrvatskog puka na terenu. A rezultati takve politike itekako su vidljivi u nizu općina diljem BiH, pogotovo onim na teritoriju Posavine, ali i Srednjobosanske i Zeničko-dobojske županije u kojima je iz godine u godinu primjetan pad broja Hrvata-katolika. Iz pisma koje je nedavno biskupima u BiH uputio državni tajnik Svete stolice kardinal Tarcisio Bertone vidljivi su alarmantni podaci prema kojima je od više od 800.000 katolika u 1991. u BiH njih danas oko 450 tisuća.
Bez perspektive
Istodobno, u mnogim su župama ostali samo starci, mladi se zbog nepostojanja perspektive i ekonomske situacije ne namjeravaju vratiti, a godišnje statistike pojedinih biskupija pokazuju kako se broj Hrvata ne prestaje smanjivati. Ovogodišnji su lokalni izbori stoga posebno važni, jer bi se boljim izbornim rezultatom i osvajanjem većeg broja vijećničkih mjesta, primjerice, u općinama RS-a i Posavine, omogućilo i jače poticanje održivog povratka. Hrvatski bi vijećnici u većem broju mogli itekako lobirati, kritizirati i vršiti pritisak na općinske vlasti, a neizravno i na entitetsku razinu kako bi se stvorio bolji ambijent za održivi povratak Hrvata. Toga su svjesni i biskupi, stoga i ne čudi da je Komarica jasno naveo kako su deseci i deseci tisuća katolika u zemlji i dalje obespravljeni te da se slabo, odnosno jedva što radi na ispravljanju velike nepravde prema prognanima.
Ima li spremnosti?
S druge strane, njegova poruka se može shvatiti jasno i na primjeru područja u kojima su Hrvati zastupljeni u većem broju, no u kojima se, zbog loše politike i međusobnih sukoba, godinama gube važne pozicije, pogotovo one načelničke u Srednjobosanskoj županiji.
No, možda izjave Franje Komarce potaknu svehrvatski nastup u nizu mješovitih općina na ovogodišnjim lokalnim izborima, tim više što su hrvatske stranke, barem načelno, spremne razgovarati o modalitetima zajedničkog rada na području nekoliko općina ove županije kao što su Travnik, Novi Travnik, Jajce, Fojnica itd. U ovom se trenutku još uvijek stidljivo nagovještava da je na određenim područjima moguće prevladati netrpeljivost, a sve u cilju osiguranja što bolje hrvatske političke pozicije. Slično razmišljaju i lokalni političari na području Posavine i drugih općina u Republici Srpskoj, no tek treba vidjeti hoće li takva ideja ponovno propasti zbog visoke politike koja često zna pokvariti stvari.
Razlozi smanjenja broja Hrvata
Pogrešna politika, kako vladajućih elita u našoj zemlji, tako i u Hrvatskoj, loša ekonomska situacija i nemogućnost održivog povratka, ali i konstantno narušavanje političkih prava, samo su neki od razloga zbog kojeg se broj Hrvata nakon Daytona konstantno smanjuje u BiH. Glasniji zahtjevi za promjenama počeli su nakon učestalih apela biskupa Biskupske konferencije BiH koji su u više navrata upozoravali kako broj katolika bez obzira na sređenije političke i sigurnosne prilike u BiH i dalje opada.
