Domaći ekonomski analitičari smatraju kako je federalni premijer Nermin Nikšić proglasio stečaj nakon izjave kako bez pomoći Međunarodnog monetarnog fonda FBiH, a samim tim i BiH, neće preživjeti. No, ono u čemu se slažu i domaći i strani ekonomski stručnjaci je činjenica da je najveći krivac za "stečaj" Federacije neučinkovit sustav socijalne zaštite, koji de facto raspolaže s najviše novca, ali taj novac u najvećoj mjeri ne dolazi do onih kojima je potreban, uopće nije poznato gdje veći dio tog novca završi. Sustav socijalne zaštite u BiH je skup, birokratiziran, a ujedno i neučinkovit da zaštiti osobe u stanju socijalne potrebe. S druge strane, gospodarstvo, zapošljavanje i obrazovanje, kao motori razvoja zemlje i društva, nisu povezani u sustav koji treba dovesti do povećanja zaposlenosti i smanjenja broja socijalno ugroženih osoba.
Socijala preko veze
Prema trenutačnim pokazateljima, BiH troši znatan iznos sredstava, četiri posto bruto domaćeg proizvoda, na socijalna davanja uz istodobno nizak stupanj obuhvata siromašnih. Oko 12,4 posto stanovništva prima naknade, a samo 17 posto je onih koji su u stanju potrebe obuhvaćeno programima. Obuhvat braniteljskih naknada je viši od civilnih naknada, s tim da je obuhvat braniteljskih naknada najveći u dohodovno srednjim i najvišim petinama stanovništva. Preciznost usmjeravanja je slaba, veći dio izdvajanja ide onima u bogatijim petinama stanovništva. Naime, 20% stanovništva koji su po primanjima u donjoj petini primaju ukupno 16,9 posto ukupnih davanja za socijalnu zaštitu. Oko 72% sredstava iz programa socijalne zaštite curi u gornje četiri petine, odnosno osobama koje nisu siromašne. U tom smislu programi u BiH izgledaju loše u usporedbi sa sličnim programima u regiji, rezultati su istraživanja Svjetske banke u BiH.
Pitanje nadležnosti
Država nema nadležnosti niti pravni okvir za ujednačenu socijalnu zaštitu na cijelom teritoriju. Rascjepkan i birokratski sustav zaštite organiziran na razini županija u FBiH i općina u RS-u dovodi do nejednakog tretmana jednako ugroženih osoba, što u osnovi predstavlja diskriminaciju. Nepostojanje zakonskog okvira na razini države dovodi do isključivanja pojedinih kategorija, a naročito povratnika iz sustava zaštite.
